Jasan Pogled
U Trijadama zapisah o psima: Sve više sliče vukovima Pojavljuju se niotkud, u čoporima Sve češće nasrću Utjeruju strah u kosti Niko im ništa ne može Baškare se na raskrsnicama, u fontanama, brekću na pločnicima, u haustorima Nasrću na djecu i starce Otimaju torbe i kese Preže ispred kućnih vrata […]
Vratili su se kasno. Napunili čaše. Porazbijali okna. Zure u prozore. Ne smiju izaći. Strahuju da je napolju polomljeno nebo.
Tako to biva na kraju godine. Neki imaju preobilje želja, a poneko jednu jedinu željicu. Uvijek, po zakonitostima ovog nepravednog svijeta, prednost imaju mnogoželatelji, uvijek se, opet po nepisanom pravilu besudnog zemaljskog šara, pridodaje onima koji odveć imaju, a uzima onima koji ionako nemaju. Kad se ne bi uzimalo, bilo […]
Najteže su im usirene riječi. Brzim korakom odmiču suprotnim smjerovima. Kad se udalje od poslednjeg svijetla uplaši ih mrak i samoća, pa jedva čekaju da se opet sastanu. Iščekuju žudno ponovni susret da bi opet ćutali.
Ne bi bilo ekstra vremena bez ekstra Srba. Ekstra Crnogorci postaše Montenegrini, a ekstra Srbi su zapravo Srbi po zanimanju, režimski Srbi ili Srbi za ukras. Pokazni Srbi. Ogledni Srbi. Rezervisani Srbi. Reklamni Srbi. Nešto kao Indijanci u postvesternskoj Americi. Dakle, ekstra! Tako je ogranak letećeg naroda, ili bješe nebeskog, […]
Egzistencija prethodi esenciji. Sjetimo se onog uzaludnog Kjerkegora, pa starog poznanika Martina, na Hajdegera mislim, pa dobrog praškog činovnika Franca, na Kafku pomišljam, pa onog što je besomučno ispijao kafice najčešće u francuskim bircuzima i imao prezuvene oči, što bi se reklo, bio šarmantno ružan, mislim na dobrog čovu, gospodina […]
Čekao čovjek, čekao, pa dočekao domaćine po mjeri. Braću po oružju iz onih davnih vremena kad su svi bili neko drugi, a sada su svi prvi. Došao čovjek u Beograd, pa šta? Pa ništa. U Beograd mnogi dolaze, ništa neobično. Neobično je što ga nije bilo desetak godinica i neobično […]
Kartaši na proplanku pod slamnim šeširima. Ubija ih žega i dosada. Svima će laknuti, samo da prvi odustane i ode. Nastavlja se muka. Karta klizi kao kaplja znoja.
Mogao bi on da se zove i drugačije. Mnoga bi mu imena pristajala osim čestitog i časnog imena. Ima mnogo imena, malo je ljudi. Mogao bi se zvati, recimo, Ivan Dmitrič Červjakov, ako znate šta hoću da kažem. No, isuviše je ruski, kao što je Mrđen isuviše crnogorski, a Nesretniković, […]
Dvije grupe pansionaca navlače konop. Lica zgrčena, stomaci pivski, ruke mekane. Prije meča su u besprekornom poretku, sapeti plavim i bijelim treger-majicama, butine stegnute uzanim nogavicama bermuda. Na kraju meča posvuda su razbacani kao razbijena vojska. Jedni se grleno raduju, drugi su polijegali po prašini. Za ručkom, zalizani servir ponavlja […]