Ljepota je ova neizdrživa. Posledice ovog uživanja su nesagledive… Plima sladostrašća uljuljkuje naš zlatni čun nošen valovima hedonizma. Odsjeli smo u jednom hotelu, bili, kao i obično veseli, preplanuli i omamljeni svjetlom, kokainom i alkoholom. Djevojka sa salaša skuplja školjke koje plima izbacuje po pješčanoj obali, otvara ih i isisava […]
Author: Boris Jovanović
Nečija duša plače kao nedonošče
Nečija duša plače kao nedonošče. Taj plač odvajkada traje i nikada se neće prekidati. Selo ga je sviklo, zaboravili su na njega, a bez njega ne mogu. Ako neko i dođe, žurno odlazi, jer plač ne može izdržati. Ko se u selu rodi, zauvijek ostaje, jer sa sobom plač ne […]
Ogledalce, ogledalce
Imam i ja svoj brijeg razmišljanja. Zove se Sunčani breg. Na njemu mi je tvrđavica i skrovište. Na njemu danujem i noćivam. Kao prognanik pravedno nagrađen. Posmatram rijetke ptice. Gledam raščuđena čuda. Šarenilo i grozomoriju. Sa jedne strane – grand parada i Aleksandar Veliki (nadam se da nije vječan). Sa […]
Kapi – Samo polajavaju psi, a vuka niko nije vidio
Samo polajavaju psi, a vuka niko nije vidio. Orlovi se dozivaju, a ne smiju da se sretnu. U kamenjaru se sklupčavaju zmije. Dolovi se uliježu isprovaljivani jamama. Uvijek dočergaju. Rasamaruju pretovarene konje, onda ih cijelog dana brane od muva. Kad zahladi , čergaju nazad. Tuku djecu plašeći ih zvjerovima. […]
Gordi vjernik
Viđam tog gordog čovjeka. Mnoge kažu da je lijep. Lijepo se, valjda, gordi. Nos mu para nebo. Noću obara zvijezde. Sve na njemu je za pokazivanje. I zgodna zamamana njegovana žena sa ovlaš podočnjacima i tankim nozdrvama, sa ljutitim obrvama, to je valjda čini još poželjnijom. Krišom se okreću za […]
Aleksandar Tijanić: Ja. I niko moj
Aleksandar Tijanić Ja. I niko moj Laguna, Beograd, 2013. Impresija: Gromovnik srpskog novinarstva ostavio je detonaciju riječi. Eksplozija će dugo odjekivati, vatromet ( ili sjećanje na njegov sijev ) će dugo obasjavati sve naše prošle, sadašnje i buduće mrkline. Tijanić Gromovnik je dokaz šta sve darovitost, hrabrost i […]
Kapi – Samo su jedno mislili
Samo su na jedno mislili: kako da dograbe zoru i potegnu hladne noževe. Već ih je vidio u ludom kovitlacu preklanih grkljana. Sad merači njihove bratske čuture.
Ko je pogasio svijetla?
Crveni mulj i crna fabrika nadanja i snova. Apokaliptične slike nečega što je nekada bilo veliko. Razvaline bolje budućnosti. Survavanje ideološke hipnoze u jamu ništavila. Svuda uokolo spomenici propadanja. Tako to biva kad se previše sniva. Tako se zbiva kad se lažovima vjeruje. Tako se živi kad prevaranti kolo vode. […]
Gospodin Baron
U svakoj kafani, dok je još u njih zalazio, imao je svoj sto, svog konobara, svoje žene. Vodio je sa sobom dva ćelava mišićava momka, sinove nekog kovača, koji bi umjesto njega, kad piće pređe u usijanu euforiju, svojim granitnim lobanjama razbijali kafanski inventar. Dva momka su brinula o njegovoj […]
Kapi – Izdvajaju se iz crne gomile
Izdvajaju se iz crne gomile. Vretenasti i mrki, skidaju zamašćene kape i prilaze mu ruci. Cjelivaju krst postiđeno, tiho. Ljube se srdačno i uzimaju blagoslov. Gleda ih kako zagrljeni odmiču. Lice mu neveselo, oko suzno. Zna: čim umaknu pogledu prosuće krv prvome do sebe. U kupinovom grmu ostaće njihove kape. […]