Niti imam, niti sam imao, niti ću, slava Bogu, hvala Šefu i partiji, imati naročite liderske ambicije. Ko me zna, zna i šta mislim o tome, a i ko me ne zna, zna da se to nekako i ne slaže sa mnom, mislim to – liderstvo. Lider je nekako, kako […]
Author: Boris Jovanović
Kapi – Koliko okom, toliko umom
Koliko okom, toliko umom. Iz atara im ne izlazi ni nož, ni zdravica. Jedan je volio da krišom gleda zvijezde pa je razgovoren rakijom rekao: Ovo naše katunište nije ni za dno Njegovog naprstka. – A i On i njegov naprstak, ni dance naše jame! – odgovorili su kočoperno. Tukli […]
Strah i trepet, a ne ljubav i poštovanje
Dragi Hašime, Dođe neko čudno vrijeme, dragi moj vrli prijatelju, sapatniče i saborče, kada se čovjek, ma gdje bio i ma kako živio, osjeti usamljenim. Nadam se, plemeniti prijatelju, da nećeš zamjeriti mojoj potrebi da ti se požalim i, kako bi to vjernici rekli, da se ispovijedim. Mada ispovijest, kao […]
Burek, jogurt, pivo – dilema dobrog građanina
Lirika, epika, drama… Ne ide mu taj niz, dobro je znao. Iskustvo mu govori da se okane pogibeljnog sistema. Nešto mora da otpadne kao suvišak, kao kobna greška. Ono što mu najviše smeta, najteže je žrtvovati, slutio je danima, mjesecima, godinama već. Obično to tako biva. Najslađe je ono što […]
Kapi – Ko uđe, teško izlazi
Ko uđe, teško izlazi, ako i izađe, odmah se vraća. Ko prođe, ne može a da ne svrati. Ko svrati, zamrsi puteve. Grad niti živi, niti mre. Vječno kidišu njegove divlje vode.
Mali pakleni raj
Ljepota je ova neizdrživa. Posledice ovog uživanja su nesagledive… Plima sladostrašća uljuljkuje naš zlatni čun nošen valovima hedonizma. Odsjeli smo u jednom hotelu, bili, kao i obično veseli, preplanuli i omamljeni svjetlom, kokainom i alkoholom. Djevojka sa salaša skuplja školjke koje plima izbacuje po pješčanoj obali, otvara ih i isisava […]
Nečija duša plače kao nedonošče
Nečija duša plače kao nedonošče. Taj plač odvajkada traje i nikada se neće prekidati. Selo ga je sviklo, zaboravili su na njega, a bez njega ne mogu. Ako neko i dođe, žurno odlazi, jer plač ne može izdržati. Ko se u selu rodi, zauvijek ostaje, jer sa sobom plač ne […]
Ogledalce, ogledalce
Imam i ja svoj brijeg razmišljanja. Zove se Sunčani breg. Na njemu mi je tvrđavica i skrovište. Na njemu danujem i noćivam. Kao prognanik pravedno nagrađen. Posmatram rijetke ptice. Gledam raščuđena čuda. Šarenilo i grozomoriju. Sa jedne strane – grand parada i Aleksandar Veliki (nadam se da nije vječan). Sa […]
Kapi – Samo polajavaju psi, a vuka niko nije vidio
Samo polajavaju psi, a vuka niko nije vidio. Orlovi se dozivaju, a ne smiju da se sretnu. U kamenjaru se sklupčavaju zmije. Dolovi se uliježu isprovaljivani jamama. Uvijek dočergaju. Rasamaruju pretovarene konje, onda ih cijelog dana brane od muva. Kad zahladi , čergaju nazad. Tuku djecu plašeći ih zvjerovima. […]
Gordi vjernik
Viđam tog gordog čovjeka. Mnoge kažu da je lijep. Lijepo se, valjda, gordi. Nos mu para nebo. Noću obara zvijezde. Sve na njemu je za pokazivanje. I zgodna zamamana njegovana žena sa ovlaš podočnjacima i tankim nozdrvama, sa ljutitim obrvama, to je valjda čini još poželjnijom. Krišom se okreću za […]