Jasan Pogled
Egzistencija prethodi esenciji. Sjetimo se onog uzaludnog Kjerkegora, pa starog poznanika Martina, na Hajdegera mislim, pa dobrog praškog činovnika Franca, na Kafku pomišljam, pa onog što je besomučno ispijao kafice najčešće u francuskim bircuzima i imao prezuvene oči, što bi se reklo, bio šarmantno ružan, mislim na dobrog čovu, gospodina […]
Čekao čovjek, čekao, pa dočekao domaćine po mjeri. Braću po oružju iz onih davnih vremena kad su svi bili neko drugi, a sada su svi prvi. Došao čovjek u Beograd, pa šta? Pa ništa. U Beograd mnogi dolaze, ništa neobično. Neobično je što ga nije bilo desetak godinica i neobično […]
Kartaši na proplanku pod slamnim šeširima. Ubija ih žega i dosada. Svima će laknuti, samo da prvi odustane i ode. Nastavlja se muka. Karta klizi kao kaplja znoja.
Mogao bi on da se zove i drugačije. Mnoga bi mu imena pristajala osim čestitog i časnog imena. Ima mnogo imena, malo je ljudi. Mogao bi se zvati, recimo, Ivan Dmitrič Červjakov, ako znate šta hoću da kažem. No, isuviše je ruski, kao što je Mrđen isuviše crnogorski, a Nesretniković, […]
Dvije grupe pansionaca navlače konop. Lica zgrčena, stomaci pivski, ruke mekane. Prije meča su u besprekornom poretku, sapeti plavim i bijelim treger-majicama, butine stegnute uzanim nogavicama bermuda. Na kraju meča posvuda su razbacani kao razbijena vojska. Jedni se grleno raduju, drugi su polijegali po prašini. Za ručkom, zalizani servir ponavlja […]
Spremni da prihvate zlo. Spremni da počine zlo. Spremni da zlo proglase za dobro. Spremni da u dobru vide zlo. Može se nastaviti opaki gradacijski niz koji kao udav steže naše bitisanje. Ujedaju osinjaci zlih riječi. Gorče zalogaj, mute pogled, oplićaju udisaj, osnaže uzdah. Roje se, nasrću, sikću. Čekamo bolje. […]
U prestonici, jakako! Kao i uvijek, jamačno! Bira se onaj koji ti valja, a ne onaj koji ti nije s ruke. To je prirodno za prirodne ljude. Što bi se bilo šta mijenjalo ako je sve potaman. Jednom, gospodar, vavijek gospodar. Sve ostalo je tandara–mandara, smuti, pa prospi, nevaljala rabota… […]
Na zelenom kvadratu, pod mlakim suncem na zamućenom nebu. Mnoštvo balona drečavih boja. Na ležaljkama otromboljenih stomaka. Dok vrište razmažena djeca i ciče raspomamljeni krivonogi psići. Maze se i ljubakaju. Ispijaju ogromne krigle, mljackaju roštilj kobasice. Podriguju u sumrak. Svaki prdež izaziva erupciju divljeg smijeha. Žene čuče u žbunju. Psići […]
Zovem se Fjodor Pavlovič Karamazov Sitni spahija u prošlosti Sada vođa bluz benda Ja sam nezvani gost Obigravam oko tuđih trpeza Srkam vrele čorbice Glođem krupne kosti Sladim se masnim uštipcima Lomim kukove tuđih žena Svaka je žena nevjernica Pohotni vulkan Lukava maca Zmija u njedrima Ćudljiv sam i sladostrastan […]
Zaputim se ponekad starim puteljcima koji me odvedu na neka stara mjesta. Ta stara mjesta i nijesu baš kao što nekad bjehu. Nijesam baš starac Fočo od stotinu ljetah, ali kafanice nekad bjehu drugačije – rekli bismo, bolje i svrsishodnije. Kafanice su sve manje pričaonice, zbornice, sudnice, košnice i radionice, […]