Nema tu ničeg zajedničkog
ni starice pred kućama
ni cvijeće sječeno i gajeno
na suši saksija
nema naznaka pogrebnih kometa
niti su imali išta zajedničko
svi oni
čak ni iste novine nisu čitali
I dali su ljubav
i izjavili ljubav
sms porukama
i pili s tobom
pomiješane boje
zidova i lampe
i čuli podrhtavanje u glasu
tvoje sobe sa ogledalima
jer ništa zlo ne radimo
ako svaki ponekad
prespava
na desnoj strani tvog kreveta
I ničeg zajedničkog tu nema
među nama
osim svijeće koju smo zapalili
nismo za krevete tuđe
u kojima si tako često boravila
A ipak
boli me ovaj predio
lude imaginacije
koja postoji isključivo
oko tebe
Boli i iznad fantastičnog registra
stvarnosti
desne strane tvoje postelje.
U šta mi je
jako
jako
teško
da
povjerujem.
Damjan Pejanović
