
Hleb skoro svako može da napravi.
Brašno i voda. Karlica i šake; žar.
U logoru i rovu, u kući odsečenoj,
I plesniva kora bude pojedena. U keliji.
Svako može da stvori pesmu.
Čuđenje, i topla voda jezika, dovoljni su.
Uz grudvice gordog kvasca
Što daje šupljikavost i nazovi lepotu.
Nalik hlebu, većina pesama nestane
U dirljivoj gladi, tik po uzimanju
Iz mlake furune.
Poneka samo svog pekara
Odvede u tek otvoren logor tela.
Isleđuje, u odsečenom delu sveta, moćna.
Dok druga ne siđe i dohvati se posla.
Živorad Nedeljković

