Strmi brijeg na dugom putu od Grada uništenja do Nebeskog grada, koji vodi u Dolinu poniženja, u Kristijanovoj (Hrišćaninovoj) zemlji.
Ovo brdo je toliko strmo da putnici često moraju da se popnu na njega četvoronoške. U podnožju brda, dvije staze račvaju se od glavnog puta. Iako su ove staze sada pregrađene zamandaljenim rešetkama neki putnici i dalje uporno navaljuju da krenu njima, jer one izgledaju mnogo lakše od puta koji vodi preko Brda teškoća
Na padinama ovog brda nalazi se udoban senik, ali se putniku savetuje da se tu ne zadržava, jer su mnogima koji su se tu zadržali nestale stvari dok su spavali.
Iznad senika put se sužava, i na njegovom najužem dijelu čuvaju ga dva lava. Lavovi su privezani lancima, i zapravo ne mogu da naude putniku koji hoda sredinom puta, i tu su samo da bi iskušali putnikovu vjeru.
Na pola puta uzbrdo nalazi se kuća Opreznog, pratioca, podignuta radi oporavka i bezbjednosti putnika koji idu u Nebeski grad. Oni su tu smješteni u jednoj velikoj prostoriji koja se zove Mir i tu ih služe Razboritost, Milosrđe, Dobrota, Oprez i Poštovanje. Ova kuća je bogato skladište relikvija i svjedočanstava o djelima Gospodara brda i njegovih slugu, kao i putnika koji su prošli ovim putem. Posjetiocima se obično daje hrana pri odlasku: hljeb, vino i suvo grožđe. Pojedinim posjetiocima takođe se daju oklopi da bi se odbranili od opasnosti koje ih vrebaju u sledećoj dolini.
Na nižim padinama ovog brda stoji drveni podijum na kome se kažnjavaju oni koji se boje da nastave svoje putovanje iz nepouzdanja ili kukavičluka. Oni koji pokušavaju da ometu putnike na njihovom putu kažnjavaju se tako što im se jezik žigoše vrelim gvožđem.
Izvor: Džon Banjan, Hodočasnikovo putovanje sa ovog sveta na onaj koji će doći, London, 1678)
