Jasan Pogled
Na dalekom sjeveru Bila je tiha sjeverna noć. Milijuni plamenih kandila od »Alphe u Kolima Malim« do Herkula i Oriona blistali su u modrini zvjezdanog slapa što se strovaljuje u snopovima astralnih kaskada nad vučjom tminom, kojom naše saonice jedre u smjeru Sjeverne zvijezde, kao sitan čamčić po nedoglednoj pučini […]
Mora, pomislio bi čovek, da negde postoji jedna soba, sasvim prazna, koja zaboravila je sve što se ikad u njoj dogodilo, kao upravo rođena, lišena svakog ljudskog sadržaja, lepog ili ružnog, zadržavajući samo svoju vlastitu, sobinu sudbinu, svoj unapred osiguran pouzdani vek trajanja, svoja godišnja doba, svoja naizmenična svetla i […]
Nikada nisam lično upoznao Gurđijeva, pošto sam njegovo delo i neke od njegovih učenika sreo tek 1950, kad sam pročitao Uspenskijevu knjigu. Kako, uostalom, nisam prošao ni obuku (hoću da kažem: nisam radio sa grupama), može se postaviti pitanje, za mene i za druge: zašto onda ovaj tekst, zašto ova […]
Gotovo svi pomisliše da ih je bitka, ta živa i promenljiva stvar, potisnula prema boriku. Tog popodneva bilo ih je dvanaestak. Ljudi vični ralu i veslu, navikli na težačku muku i trud, behu sada vojnici. Ni tuđa patnja, ni njihova sopstvena, nisu im bile važne. Vulfred, sa ramenom probodenim kopljem, […]
U poetici proze Fjodora Dostojevskog [Fёdor Mihaйlovič Dostoevskiй] likovi predstavljaju verovatno najvažniji konstitutivni element strukture njegovih pripovedaka i romana. Sva njegova kapitalna dela imaju u svom središtu jednog junaka, a jedini izuzetak u tom smislu predstavljaju Braća Karamazovi, po svoj prilici zato što pisac nije stigao da napiše njihov drugi […]
Andreju Nikolaidisu 1. Et in Arcadia Ego: alegorija o smrti Dvije znamenite slike Nikole Pusena (Nicolas Poussin) iz 1636/1637. godine naslovljene su latinskom izrekom Et in Arcadia Ego. Slike su još poznate pod francuskim nazivom Les bergers d’Arcadie (Pastiri iz Arkadije). Tijekom povijesti zapadnjačke slikovne umjetnosti njihova je ikonografska prepoznatljivost […]
Ovde je istorija progovorilana sav glas i zvezda progore čelo.Ovde se ptice dovikivalesa tvojim srcem, dok duvalivetrovi nad dotrajalim predelima.Ovde živi jeli svoje srceda bi živeli, a mrtvi sve manje i manje bilimrtvi. Ovde svi su podjednakoudahnuli oporu odsutnostjednog cveta jednog mesta i vremena. * Recitujem vašu noć mome danumuziku […]
Legao sam u devet uveče pogasio svjetla navukao čaršaf – njihovo veselje, njihova sreća, njihovi vrisci, njihove papirne kape, njihovi automobili, njihove žene, njihovi diletanti u opijanju… Novogodišnja me noć uvijek zastrašuje. Život ništa ne zna o godinama. Sada su trube umukle i petarde i grmljavina… sve je trajalo pet […]
Da bi njegov užas bio potpun, progonjeni Cezar, u podnožju jedne statue, okružen nestrpljivim bodežima svojih prijatelja vidi među licima i sečivima lik Marka Junija Bruta svog štićenika, možda i sina, prestaje da se brani i uzvikuje: „Zar i ti, sine!” Šekspir i Kevedo prihvataju taj patetični uzvik. Sudbina voli […]
Miloš Crnjanski i Die Pan-Gesellschaften. Pansofija L. Klagesa, teosofija Julijusa i antroposofija R. Štajnera – V dio 5. Severno more ima sjaj utopije i slani ukus nihilizma istovremeno. Na dva često citirana mesta podvlači on svoj pesimistički kredo. Svoj „sumrak idola”. Više ne pita ni za bogove Severa, ni za […]