Anatomija Fenomena

Anatomija Fenomena

Na dalekom sjeveru (1) [Tema: Krleža]

Odigrao se ovaj dramolet u jednom od sjevernih gubernijskih gradova, što ima oko četrdeset tisuća stanovnika; da od prljave željezničke stanice ne odzvanja piska parostroja, čovjek bi i dan-današnji očekivao Čičikova da se pojavi sa dna ulice sa svojom poznatom trojkom. Drveni plotovi, naherene petrolejke, telefonski stupovi sa tustim gavranovima […]

Anatomija Fenomena

Pakovanje [Tema: Bora Ćosić]

Ako bi bilo ikako moguće, da sve ono najvažnije iz čovekovog života stane u jednu kutiju, tako da se u nju mogu smestiti mnoge manje kutije, pa u ove sijaset još manjih, čime bi se dobilo u nekakvoj ekonomičnosti, a da kod toga i dalje ostane bar malo slobodnog prostora […]

Anatomija Fenomena

Zbog čega je sve, uključujući i nas same, od nečeg načinjeno? [Slikari svijeta – Sezan]

Svaki Evropljanin koji je živeo u XX veku i strastveno voleo slikarstvo morao se suočiti sa zagonetkom, tekovinama, neuspehom ili trijumfom životnog dela Pola Sezana. Umro je šest godina po početku veka, u svojoj šezdeset sedmoj godini. Bio je prorok, premda mu to, kao ni mnogim prorocima pre njega, nije […]

Anatomija Fenomena

Smrti nema. Ima seoba. [Tema: Crnjanski]

Miloš Crnjanski i Die Pan-Gesellschaften. Pansofija L. Klagesa, teosofija Julijusa i antroposofija R. Štajnera – IV dio 4. I kao što su sholastičari, srednjovekovni „realisti” pripisivali realnost opštim pojmovima, idejama, tako sad i Crnjanski, poput mitologija drevnih doba, stvara bića, i naziva ih, imenuje, kao da su neka živa individua. […]

Anatomija Fenomena

Žuta ruža [Tema: Borhes]

Ni tog, ni sledećeg predvečerja nije umro čuveni Đambatista Marini, koga su mnogobrojna jednoglasna usta Fame (da upotrebimo sliku koja mu je bila draga) proglasila novim Homerom i novim Danteom, ali nepomični i tihi događaj koji se tada zbio bio je u stvari poslednji u njegovom životu. Pod teretom godina […]

Anatomija Fenomena

Horacije i Brodski – transformacija spomenika [Tema: Brodski]

Tradicija motiva pesničkog spomenika u ruskoj književnosti počinje pesmom Lomonosova, još davne 1747. godine. Tu tradiciju uspešno je nastavio Deržavin, a još više produbio Puškin, čiji se dometi izdvajaju kao najznačajniji u ruskoj književnosti. Puškin se, za razliku od svojih prethodnika, prema sopstvenom pesničkom spomeniku odnosio ne samo kao prema […]