Jasan Pogled
Logorovali smo u oazi. Saputnici su spavali. Jedan Arapin, visok i beo, prošao je pored mene; zbrinuo je kamilu i otišao na spavanje. Bacio sam se leđima na travu; hteo sam da spavam, nisam mogao; zavijanje šakala u daljini; opet sam se uspravio. I ono što je bilo tako daleko, […]
Za NJ. S. Bivši sportski heroj ide kroz letnju noćNavukao je golmanske rukavicepoprskane su povraćkom Na prigradskom raskršću gleda on u ponoćnu izmaglicuraspeće na vrhu brdai oslanja se na njega kaokad se na krovu smrzavao sa svojim školskim razredoma njegov najboqi drug ga je još i fotografisao Kao i tada […]
These fragments I have shored against my ruins. T. S. Eliot Nostalgija nije tek prijatna, dokoličarski neobavezna čežnja za romantično obojenim minulim danima. Nostalgija je poremećaj u doživljavanju vremena i prostora; ona je hipertrofirana svest o prolaznosti, prokleta sposobnost da se svaki trenutak života već u času svog trajanja doživi kao prošlost. A kada sve zaista postane […]
Ništa u vezi sa Vladimirom Nabokovom nije bilo uobičajeno: književni stil, teme i karakteri koje je birao za svoja dela, književni ukus koji je izazivao uvek oprečna mišljenja, ali, pre svega, njegov život, za koji bez preterivanja možemo rbeći da prevazilazi i najmaštovitije filmske zaplete. Vladimir Vladimirovič je bio ekscentrični […]
Nikolaj Vasiljevič Gogolj rođen je u živopisnom i blatnjavom trgovačkom mestu Soročinci, u takozvanoj Maloj Rusiji (odnosno, Ukrajini), 1. aprila 1809. godine. Posle mature u gimnaziji u Nežinu („Prejedao se ljepljivih bombona. Njegovi školski drugovi izbegavali su da uzmu u ruke knjige kojima se služio” – kaže o njegovim školskim […]
Dodirujem ti usta, prstom dodirujem rub tvojih usana i ocrtavam ih kao da izlaze iz moje ruke, kao da se tvoja usta prvi put malko otvaraju, dovoljno je da zažmurim pa da se sve raspline i sve ponovo počne, svaki put stvaram usta koja poželim, usta koja moja ruka bira […]
Ranije smo se svađali, ne iz milostiprema primirju koje će poslije doći. Sad se ne svađamo-znači i ne mirimo se. I žalimo zbog toga, ali bez ikakve smo moći. Želeći sve češće i češće i češćeponavljanje sumnji i muka,mi ispuštamo neke riječikao čašeiz namjerno olabavljenih ruku. Ali ni tugani suzeni […]
Pogovor američkom izdanju iz 1958. godine Nakon mog, u svakom pogledu ugodnog nastupa u ulozi Johna Raya, one osobe u Loliti koja je tobože napisala “predgovor”, svaki moj komentar može se učiniti čitaocu — pa čak i meni — kao igranje uloge Vladimira Nabokova koji govori o svojoj knjizi. Neke […]
Ljubavi, sada idemo kući,tamo gde se loza uz verandu pužepre tebe u sobu tvoju je ušlonago leto korakom šumskog cveća. Naši lutajući poljupci prođoše sveta:Jermeniju, gustu kap meda otkopana,Cejlon, golubicu zelenu i Jangce što razdvajavekovnom strpljivošću noći od dana. I sada, voljena, po praskavom moruvraćamo se kao dve ptice slepe […]
Prijatelji moji i saputnici, jadan je onaj narod koji je pun vjerovanja, a vjera mu je prazna.Jadan je narod koji nosi ruho, a sam ga ne tka, jede hljeb a ne žanje ga i pije vino što ne teče iz njegove preše.Jadan je narod koji siledžiji kliče kao junaku, a […]