Neko je na razmeđi svjetova zapalio svijeću. Pod tim plamenom ispisane su ove riječi. Onaj koji ih piše zna da će se svijeća potrošiti, da će se potrošiti i on i onaj koji čita. Svijeća se ne pali za vrijeme, nego za vječnost, kao što se priča ne priča za […]

Ponekad siromahu i bogoslovcu oderu kožu s leđa, a onomad prođe jedan oholnik s tovarom blaga, pozdraviše ga, a taman sam pomislio da sam nadomak spokoja. Samo da znaš, ova ćuprija se jednom prelazi, a dvije obale koje spaja su dva suprotstavljena svijeta. Ne znam šta je na ovoj, a […]

Stanislav Švejk je bio manji od makovog zrna, a lakomiji od vrapca. Ptičica i zrno stalno su u njemu prebivali. Čuvao je zrno od nasrtljivog vrapca i danju i noću. Samo jednom se opustio na klupici u parku. Mlako veče ga je omamilo, a ćuk uspavao. Vrabac je iskoristio dremež, […]

Glavonja sjedi na brijegu i smije se sumanuto. Svijet je, kaže, smiješno šaren za njegov ukus. Kad su ga pitali kakav svijet bi ga uozbiljio, glavonja se uzjogunio: Ja sam se rodio da se sprdam sa svijetom, a ne svijet sa mnom!

Nosi kamenčić u cipeli. Kad ode na počinak stavi ga pod jastuk. Kad se umiva čuva ga u ustima. Niko ne zna za njegovu tajnu. A on ne zna šta mu je milije: kamenčić ili tajna o njemu.