Vijenac od trnine i žila četinaraspleten na obroncima Leutara,marina staricau čujem rupcu zaboravih retoriku,usklik beračice grožđau vrletima Dalmacijedok joj iz pletenice cvjeta poskok,grčka ostrva od iskopanih očiju,oganj Andaluzije na Sahat kuli,bunari pod crnogorskim brdimapuni melema moraza vitezove sa Grahovca –nadživjeće vojsku vaših besmrtnikaod stiropora i gline,djela ispranih prvom mokraćom kozoroga.Koliko […]
Art
Mala moja – Izađem u malu noć, pa mirišem lavandu
Izađem u malu noć, pa mirišem lavandu.Mirišem i mirišem, hvatam najtanju strunu.– Šta radiš tu u tom mraku? – pitaš i pališ vanjsko svijetlo.– Ništa. Sjedim. Isključi.Donosiš svoju hoklicu.– Osjećaš li kako miriše lavanda?– Ne osećam.– Pa skoncentriši se, osjetićeš.Pa se koncentrišeš, ja mirišem.A lavanda pjevuši u mraku… Boris Jovanović […]
Oblak na ramenu
Milanu se činilo da nikada nije bio bliže nebu. Nije uživao na vidikovcu, ni stajao na skeli kakve novogradnje, a ipak je osećao kako ga jedan oblak dodiruje po ramenu. Više ga nije bolelo i ležao je mirno, dok su se u dubini pod njim skupljali radoznalci. Sve je počelo […]
Mala moja – Da se uzverem na drvo, ne ide
Da se uzverem na drvo, ne ide.Nije toliko visoko, a i grane su tanušne.A ova naša zgradica još niža od ovog drveta.A baš mi se gledaju zvijezde.Ima tu nešto…Nijesu baš bili ludi oni što su ih cijelog života gledali.Mada…Dosegli su neke tajne, popeli se do nekih visina.Mada…Razmrsili su, može biti, […]
Orkan mladoženja
Dolazi orkan.Brodice postrojene u dnevnom boravkupremazao je likerom –aperitivom za dugi košmar.Po užaru poslaošaku mletačkih dukatai podmirio dug konobaricizbog koje su tri kapetanaizdahnula na šanku.Drvodeljama ponestaje grudi četinarki,dućanu bocuna za zdravicu,crtačima brodskih karata mastilaa dolazi orkan da se ne vrati!Moćniče, provedri nam slutnjei u boci za zdravice, ljubljen i pijan,nađi dom […]
Mala moja – Znaš li onog glumca što se razveo od one glumice?
– Znaš li onog glumca što se razveo od one glumice?– Misliš na onoga što je glumio u onom filmu?– Taj, taj…– Pa što, da nije umro?– Kako, bre, umro mlad čovek!– Pa dobro, i mladi umiru…– Kako možeš da misliš tako crno?!– Mogu, što da ne mogu…Nastupi tišina.– I […]
Pjesma jula
Ostatak rajaDjetinjstvoLepršava ljetaJato ribaDisanje pod moremJoš uvijek mi kosa lijepo padaNegdje do leđaSol je i dalje na kožiMirišu zimeTračak svjetlosti i svetostiProlazi kroz moje tijeloKroz osovinuKao nitProziran i sjajanOkrećem tirkizne stranicePojedinih dionica životaMijenjam smjerPonovo se rađamKao Afrodita iz pjeneRamena su malo pogrbljenaŽelja se prelilaIz čežnjeU bivanjeČisto i zrcalnoZatežem jedraDug je […]
Volimo tamo da svratimo
Volimo tamo da svratimo.Kad se u kasno ljeto vraćamo s mora.Sa visoke terase gledamo kukuruzno polje.I bijele prikačene oblačiće.Ovčice koje pasu po nebu.Pirka i hladi.Tada, uglavnom, ćutimo.Stigne nas slatki umor.Ti razmišljaš o ljetu koje još traje.Ja razmišljam o jeseni koja dolazi… Boris Jovanović Iz knjige Mala moja Izdavač – Povelja […]
Preslišavanje
Kada si sam, onako skroz, do koske sam.Uveli suncokreti se okreću za tobom u čudu.Nejasan im je taj tvoj uzaludni korakU neko izmišljeno svitanje.Kada si sam, onako potpuno, sa sobom sam.Razgovori neoprezno, tiho, postanu vikanje.Bukom zastrašene ptice, u samilosti,Reči ti samotne, nebom vidaju.Kada si sam, onako, do srži sam,u sred […]
Mala moja – Očistim peć
Očistim peć.Istresem pepeo.Nacjepkam za potpalu.Unesem.Stavim kockice, ukrstim.Zatvorim vratanca.Čekam.Čekam.Čekam.Čujem te kako otresaš snijeg.Skačem ispod ćebeta.Potpaljujem.Evo mi vatrice! Boris Jovanović Iz knjige Mala moja Izdavač – Povelja Kraljevo

