
Izađem u malu noć, pa mirišem lavandu.
Mirišem i mirišem, hvatam najtanju strunu.
– Šta radiš tu u tom mraku? – pitaš i pališ vanjsko svijetlo.
– Ništa. Sjedim. Isključi.
Donosiš svoju hoklicu.
– Osjećaš li kako miriše lavanda?
– Ne osećam.
– Pa skoncentriši se, osjetićeš.
Pa se koncentrišeš, ja mirišem.
A lavanda pjevuši u mraku…
Boris Jovanović
Iz knjige Mala moja
Izdavač – Povelja Kraljevo