Jasan Pogled
Sve je manje toga prokletoga soja. Gotovo, pa ih nema. Čovjekoliki im ukidaju zanat u ime čovječnosti. Dželata nema, čovječnosti nema. U vrijeme dželata, dželati su manje vladali svijetom nego u ova nedželatna vremena. Ukletstvo aporije. Dok dobri stari dželati cvile ispod gomile, novi dželati koji nijesu dželati, penju se […]
Samoća dubičovekovu unutrašnjost,ispunjava je naglim potezima metafizike,zastorima energije koja zna napamet sunovrate noći. Samoća korača u čovekukao dvostruki ambijent vremena,vremena ogoljenog kao čovek,vremena koje maršira ka ogoljenostima našeg sveta. Samoća dubi,čovekove pesmeizvlači nova značenja izpobunjene doze sumraka,pravi figure jeseni koje rastu pod pogledom pesme.kao zakletva vremena. Samoća oseća kao čovek,razbija […]
Davno, mnogo ranije nego se sve to dogodilo, mnogo prije svih pjesama i iskustava, u poleđini riječi što su tek trebale da se oglase, da vaskrsnu, u davnoj davnini davnih dana, takoreći, u jezgru svih pogleda ispod treptavih trepavica, u suznom oku vlažne bionjače, sjedio je moj otac, u položaju […]
Tinu Ujeviću U pokislom kaputu svetlom ulice Kanbrijer pokisla od kiše devojčica. Gleda pulover žuti joj je mati sašila. Gleda. U atrijumu dva sjajna svetla zasjala su u puloveru po kiši kisne. Deca okolo sa radošću smeju se u atrijumu su svetla zasjala. Žuti pulover mokre novine ispred u kutu […]
Pratila rijeku. Vodila kud je trebalo. Rijeka-do ušća, džada-do kraja džade. Džombasta, koritasta, ali sigurna. Njome se bosonogalo i zaprežilo. Taman: ni preduga, ni prekratka. Imala uzbrdice i nizbrdice. Imala i predušja i krčmice. Imala i putnike, nikad jagmu. Imala i drumske razbojnike. A sada je nema. Ostala od nje […]
Pijemo nas nekoliko propalih ljudiI polusvet:Bez svega, i bez radosti; mada nam grudiČeznu za cvet. Zvuci violina, vino, jak dodir ženaDaju nam pir,Al’ svuda se kreću senke mrtvih vremena,Umrli mir. Muzika s pesmom pruža nam stare jauke,Opela trag;Zgrljaj, za navek skrštene rukeI život nag. U samoći nam stanuje, k’o u […]
Čudo Sve su raščudili što su mogli. Pa su se svemu načudili kad su ubili čuda. A to čemu se čovjekoliki čude i nijesu čuda. Kako da se čude čudima kad u čuda ne vjeruju… Današnje čuđenje i nije čuđenje. To je zabezeknutost. Zabezeknuti nijesu začuđeni. To su prazne bečaline. […]
Jednosmeran je to sokak kaldrmisan strahom od napuštanja strahom od plutajućeg ludila couch castings * Postoje lica koja poseduju unutrašnju svetlost onu što prodire kroz vrstu dečje puti ona svetle samo noću majstorski obasjana spolja postoje tela koja zrače senzualnošću i kroz auru sna pogotovo tada Kada takvo lice dobije […]
Ima li nešto prirodnije od čovjekovanja… Kad se već rodismo, ima li šta rođenije… Ima li šta, a da je među čovjekolikima teže… Još samo maličak, pa nemoguće. Samo još trošicu, pa nezamislivo. O, strašnoga usuda, biti čovjek među čovjekolikima… Bolje je-ne pokušavaj. U trbušinama im zatrbušeno čeljade koje su […]
Ja sam Bože onajkoji se pred ikonom svake noći kaje,i u molitvi ka tebi ruke pruža,al’ sa grehom ne prestaje. Bože, jel te jedi moja slabost?Il’ ti miriše ko ruža. Kosta Kosovac