Jasan Pogled
Nisi kod kuće par dana i misliš sve će biti drugačije kad vratiš se, brineš, biljke će umrijeti, voće će istrunuti, stan će pasti, slomiće se, grad će da pobjegne, mnogo brineš, zemljotres će obaliti sve knjige sa police i parfem sa veš-mašine, kad na povratku zatekneš potpuno isto stanje […]
Ponovo sam na more pobjegla da žive rane nagrize mi so da mirišljave dane prodam za bol ponovo sam talasima šapnula da me vode ponovo sam umornim alasima vesla kupila da idu do horizonta da u mrežu hvataju slobode ponovo sam pregrizla pogani jezik davno ispod njega tvoje ime sakrila […]
Kako ih samo sijeku, kao da siju. Kako ih samo satiru, kao da sade. Kako ih kolju, kao da miluju. Padaju, padaju, padaju… Ko ih čuje kako plaču, kako cvile, kako tuže, kako leleču, ostaje bez sna. I ako zaspi, sanja strašan šumosijek. I taj šumosijek u njemu raste. Pritisne […]
Rastu mi na pragu,rastu u oluku, rastu na krovu,po svim sobamarastu mi korov i trava!A meni se spava! Napadaju me mravi,ruka mi se do lakta crni od mrava!A meni se spava! U sela nam ujahuju vojnici,pale sena,hvataju guske i patke,na drumove izgonestada ovaca i krava!A meni se spava! Razvaljuju mi […]
U srce mu ulazi žagor smrti,Tu polaže svetProklijao kroz lobanju Sunca.Vetar ga opisuje kaoSuštinu Sunca koja leži Izrešetana,Već mnogo puta tugom,Svih oblasti trajanja.Tuga jeseni mu sklapa oči,Isijava stropoštavanje smrti,U jedno naricanjeSvih majki čekanja da seVrate vojnici. Sanda Ristić Stojanović
Lice uspešno menjam tankim slojevima pudera i boje i telo sa uspehom zaklanjam krojenim platnima mekim marama ali hod hod me odaje povijena leđa grč u ramenu taj prokleti govor tela što izmiče kontroli dok vreme i život nanose slojeve prave kalup po kome se oblikuje i krivi ovo telo […]
Stala sam poslednji put pred staru slikovnicu i ispovedila se šapatom: verujem u proleća ljubavi i njegove bujice, verujem u nebesa lepote, verujem u dušu duge, praskozorja i sutona, verujem u antene što ih nosim u snovima, verujem u slutnje, strepnje i nagoveštaje, verujem u prizvuke, verujem u bolove koji […]
Sjećam se tog prozora u sobi,toliko sreće pored njega,samo sam postojala, posmatrala, maštalai sve je bilo moguće u tom pogledu sa prozora moje sobe, neko cijelog života ne osjeti to što sam jau toj običnosti do suza voljela ljudei neboi muziku valjda sam znala da jednom to tako neće bitipa […]
Sačuvao se među čovjekolikim samo u rijetkom prezimenu. A ni među prezimenjacima, više nema šegrta. Samo mastori, bez majstorluka. Kad ni majstori nijesu bili na cijeni, kako li bi bili šegrti… Čovjekoliko pleme se porugivalo majstorima, a izrugivalo šegrtima. Sve što se teklo strpljivom majstorijom ili mučnim šegrtovanjem, čovjekoliki su […]
Moje zbirke pjesama Nesahranjeni su stihovi s bogumilskim precima i njihovim stećcima Priroda se umilila teškim dlanom o kućiśta Privremenih bludnica Čija srca ništa drugo i nisu No neshvaćena djetinjstva Ukradene radosti iz komunistickih razreda Ukrašenih fotografijama Josipa Broza Tita I moje zbirke pjesama pošteni su neuki svijet bez titula […]