Jasan Pogled
San Nekada se, može biti, i brodilo tim oblačićima, otiskivalo se sa mirisne jastučnice u neke druge i bolje svjetove. Bilo nekada. Nekada se, može biti, silazilo sa ugruvanih jastuka pravo u najdublje lagume. I tamo, u tim lagumima, brala se strava, otvarali se crni kovčezi najstrašnijih tajni. Bilo nekada. […]
Trafika je mjesto oko koga se djeca okupljaju. Sive, limene građe, zabijena u krug zemlje, spremne za igru klikera. Tu se, između rijetkog busenja trave, mravinjaka i maslačaka, dube plitke rupe. Četiri prsta označavaju razmak između rupice i ruke, kad kliker, izbačen čvrstim otponcem palca i kažiprsta, odskoči uz ciliktav zvuk u sudaru […]
Roda Kad vide rodu, kao da vide smrt. Ne vole čovjekoliki nijednu pticu. A ako bi već morali da vole, neka bude gavran. Osobito onaj krvavijeh krila do ramena. Ništa im ljepše i radosnije od izgibije. Osobito-kad je tuđa. I kad je onaj što joj se raduje vjerovatno besmrtan. Zato […]
I mučno je vrijeme. I vrijeme je muka. I mučimo se mučnom mukom mučno. Mnogoznačnost tumačenja. Pregršt pitanja. Muk mučne jalovosti traženja. Gadljivost ponovna odgovaranja. I ne stižemo nigdje. I nigdje nema da se stigne. Neshvatljivost opcija. Istina propadanja i propadanje istine. Bitna, jebiga, ipak bitna, uzaludnost. Mogućnost da se […]
Direktno iz buđenja jedna te ista rečenica u dobroj akustici kupatila pokušava da ispita valjanost jučerašnjeg napora Iznad tankih greda koje pucketaju više unutrašnjih glasova se iznenada sudari baš kao ona što zna da se sudari sa svetom A reči uzvraćaju ravnom merom Zorica Bajin Đukanović Iz knjige PLANETARIJUM, Presing, […]
Afrodita na banketu XXI veka, kolaju neupitnosti i upitnosti njenim venama. Pas samoće rasteruje goste jedne puzeće stvarnosti po licima surovosti, po licima ispovesti, po licima materije ušančene u sobe misterije. Afrodita na banketu XXI veka, montira goste krajnosti stvarnosti na laži epohe, na lobanje nesigurnosti, na oči bojišta koje […]
Radost Niko se ne obraduje kad dođe na svijet.Samo se izuzetnik obraduje kad se otisne sa svijeta.Ništa tužnije od lažne radosti.Lažno se raduju tuđim radostima koje su lažne.Eto im radovanja.Kad treba da se obraduju, čovjekoliki se zapitaju: Što li bih se radovao kad je njegovo radovanje veće…Onda se raduje tuđem […]
O, lijepo li jeružino cvijeće od plastikena susjednom grobu Upakovano u malu staklenu kutijublijedi mirnoali živi O, lijepo je neko o tebi brinuo, dušo Vještački cvijet u stakluna tvom grobuprima blago sunce Nema hladne kiše, dušonikad više Zoran Rakočević
Moj grad isplačem svakog dana,prividno uravnotežena u šetnji ili teretani,vrištim sve ljude koji su mi rekli ružnu riječ, a mnogo ih je,ne želim više da se vidim na staklu izloga, ja tu nisam,ne želim više da vidim bilo šta na asfaltu što može dodirnuti automobile kojima upravljaju bezumna licaisfrustriranost, bahatost […]
Tokom sinoćnjeg sna srdačno razgovarah sa prijateljicom-trudnicom i upoznah oca djeteta. Iznenadih se negativno prilikom opažanja tamnopute, četvrtaste figure. Isto tako doživjeh putovanje u prošlost nekih pedesetak godina unazad i ubrzo potom gledah sebe kako u stilu Lerija Ptice pogađam nekolika šuta za trojku uzastopce. Zanimljiv kolorit bez dodirnih tačaka. […]