Jasan Pogled
Ćuk To je bila pjesma… Ljepša mi od slavujeve. A nikom nijesam pričao. Ko bi se još divio kreketanju i ćurlikanju. Tajim taj zastid. A bilo je, baš je bilo… Da se ova duša varoška nauživa. Poslije su čovjekoliki pojeli pola gradskog parka. Pa su ga dotucale kisele kiše. Iskrivili […]
Umem pomalo da ronim na udah Spustim se ispod linije pređem granicu ka tišini Kad suzbijem strah koji me vuče na gore I dozvolim vodi da me pritisne svojom mekom težinom Na sekundu osetim da sam uspela da se sakrijem od neprijatelja koji me vreba još iz partizanskih filmova Aleksandra […]
Ono što slijedi se ne može nazvati pričom. To je osjećaj nevin, kao vata, kao prvo nazuvanje vunenih čarapa, relikt, vitamin, nemjerljiv, naelektrisan, praćen nazirućim obrisima svjetlosne kupole iskričavog hrama u podnožju Gavaona. Nakon dugo vremena te čitanje nehajno prodrma, ovlaš uskomeša, poigra se s nervima, da bi nakon tog […]
za Čarlsa Simića I tako punoća se opet obznanila preciznije zaškripala je nepodmazana šarka osmeha Gost je ličio na starog rimskog boga kom su od grljenja skrojili togu nasumične veličine konfete su sipile po licima ali on je znao za tu mogućnost pa je govorio stihove nisko spuštene brade […]
Ćirilica Najprije su joj zabili klince pod slova baš oni čovjekoliki koje je ispisala. Njih je žive upisala, a oni je živu sahranili. Postoji li nešto slično u životinjskim carstvu: da mladunčad sahranjuju živu materu… Ako postoji, bar nijesu unikum. Kažu-grdna im je. Kažu da im je kao sparuškana baba. […]
Djevojčici lupa srce. Svako drugo ili treće veče, prije nego sunce užuti u sobi, pretvarajući se iz blještavih odsjeva na automobilskim branicima u jantarski sjetnu skramu što skuplja paučinom ispunjene uglove sobe, djevojčicu obuzme nemir. Hoće li to ona sad umrijeti? Prije nekoliko mjeseci čula je priču o nećaku jednog […]
Avaj! Šta se događa? Zašto nespokoj navire u bezmjernim količinama? Zašto u tolikoj mjeri, tako često, uočavam rošava lica lišena želje? Moj i njihov pogled se ne uklapaju. Osjećam se autsajderom i radujem se tome, jer bih u protivnom prosvirao sebi glavu. Jurcam ulicama poput nervoznog poštara bez svoje torbice, […]
Posećujem društvene događaje Izložbe proslave sahrane Pažljivo izbegavam tumačenja autora izjave zahvalnosti govore iz griže savesti Plivam kroz mreže pogleda i misli koje me procenjuju Klizim niz hladne pozdrave i sleđene osmehe Tražim znakove očima i tople dlanove podrške Izmiče mi stvarni smisao ovih događaja Osim ako nisu priprema za […]
Ćasa Bivalo je u njoj i sitnih para. I stranih kovanica. Na primjer: holandski guldeni ili poljske zlote. Pa poneki ćoravi dinar, još iz onih vremena. Pa plutani zapušač i bogaljasta štipaljka. Pa mesingano dugmence i plastična kašičica. Pa značka sa petokrakom i gipsana balerina. Pa kutija sa tri šibice […]
Tu Mi smo tu u porubima mačjih šapica nas je nemoguće zbaciti jer tonemo i izranjamo dok se palube nervozno otvaraju kao fioke kredenaca igračaka i ukrućeni čokoladni jezici čekaju da nas liznu nas kao nagradu na dnu Uvek takvi transparentno plašljivi morske zvezde ne vole kada govorimo o potapanju […]