Carinik
Onda se zatalasalo crno jalovište koje je dugo krepavalo.
Carinik je prije Njegovog dolaska bio to što je bio.
Kad je On došao, kad je ustalasao mrtvu vodurinu, carinik postao čovjek.
Oturio carinarnicu, prosuo poreznicu i krenuo u život.
Kad je On odletio, voda se opet umrtvila.
Carinik, k njemu, carinici-po svom.
Kao i prije Njega.
Kao do kraja vremena.
Ne postoji među čovjekolikima nijedan koji neće pomisliti na lak plijen kad pomeneš carinika.
Niko ne pomišlja na onoga.
*******
Umalo ne obrših na carini.
Ugledni razbojnik me u birtiji ubjeđivao da bih bio dobar carinik.
I drugi mu potpomagali za masnim astalom.
Piji, jeli, lokali, žderali.
Uglavnom ne žderem, samo ločem.
–Tvoje je samo—tuli ugledni razbojnik—da budeš na carini.
–Ostalo je moja briga—arlauknu i šapom mi pokri šapicu.
Svi za masnim astalom podupiru masni dogovor.
Kako se spasih, samo čudo znade.
Može biti da sam streknuo od takvog Nazarećanina i takvog carinika…
Boris Jovanović
Iz knjige Bog u birtiji
Izdvač – Zenit, Novi Sad
