Sve su im prnje preskupe.
Sve trice i kučine skaču.
Samo im je ono najskuplje na rasprodaji.
Daju u bescijenje ono što nema cijenu.
Ubijaju i cijenu onome što su ubili.
To što čovjekoliki džabaluče nije na prodaju.
Tome je cijena-život.
Pa ako neko oćka-neka kupi.
Po toj i takvoj cijeni.
*******
Ne spušta cijenu.
Jok.
Koliko god mu pare trebale.
Gladuje, žeđa, ali drži cijenu.
Pošto-poto.
I onaj što svemu zna cijenu, a vrijednost ne zna, počeo s njim da se cjenjka.
Kad mu je dodijalo, uhvatio onoga što cijeni za gušu.
Oči krenule.
Jednom od bijesa, drugom od stiska.
–Kupio bih te ovim u zadžepku—ciknuo, pa pljunuo.
Razmazao mu po licu.
Kad je došao do života, onaj što cijeni progovorio:
–Daj život, daću ti smrt…
Pa za levor.
Mi-na pod.
Tako su tada trgovali…
Boris Jovanović
Iz knjige Bog u birtiji
Izdavač: Zenit, Novi Sad
