Jasan Pogled
#1 Mediči Osjenčen nijansama zelene i ispunjen žuborom vode s fontane, ovaj susret je bio zvuk plesa nepoznatih glasova, a poznatih riječi. Grad svjetlosti je spustio svoj zrak na djecu iste domoine koja su, čuvši njima znan govor, uplovili u priču o onima koji su nekada mijenjali lice istorije. Jesmo […]
Od iskona, do dana danjega. Tako kažu čovjekoliki, a ne znadu ni šta je juče bilo. A danas im je ponajmanje bitno. Mi smo, kažu, od iskona bili neko i nešto. A iskon im se prepriječi u dušniku kao riblja igla. Pa ih davi iskonski. Iskašlju iskon, razmažu ispljuvak. Iskon […]
Ja sam Silvijina prijateljicaSilvija voli savršene stvarizbog savršenog osmehaostala bi na ivici njegove senkei njeni muškarci su savršenine bih se usudila da ih sanjamniko nas nije video zajednoto je čar našeg prijateljstvavolimo senovite hladnjakei noćni čaj sa par kapi leta Silvija je biće puno mastilai njen muškarac ima zadatakda bude […]
Ako me sretneš nekad i čudno ti zazvuči moja strašna lamentacijaKada oči su mi divlje, a suza sprema sačekušuTo ja baš kad ne trebam talasamVjerojatno, uz čašu rakije, strašno ću ti biti topla, draga dok okolišam oko nekih sitničavih idealaNe vjeruj mi kad ti kažem da je prije bilo boljeNi […]
Kada sam prvi putnakon tvog ozdravljenja jeo čorbu iz činije u kojoj si držala lekove bilo je neminovnoda ću je preliti. U mojoj svestibila je tako duboka. Kosta Kosovac
Prošlo je sedam stotina dana otkad sam zvanično diplomirao, a i dalje sam većinu svog vremena provodio iza šanka, ne čineći apsolutno ništa da svoj položaj promenim, da zađem iz svega toga. U prvom restoranu u kom sam radio mi niko, sem menadžera, nije znao ime, i to mi je, […]
Pogrešno raspoređeni vojnicina policii izmešane lutkedobre vilei zle Ne umem da hodam po toj ivicivuče me svetlosta mrak je tako mekan Mrmljam rečiusmeravam mislijedino što imamje srcekoje svetliu mraku Aleksandra Leković
Aprilsko predvečerje,spustilo mi se, nježno, u krilo,utoplilo tren-sivilo. Osjećam dah –rijeke, travke, lišća.Povjetarac, ples sa kosom,lepidoptera pogled. Čitam Bodlera.Šapućem stihove.Kraj. Mogu li da ti kažem,Šarl, da traga tvog togproljećnog dana,kad ču tiho Albatrosa,ne upoznah, koračaji moji,bili bi,drukčiji. Branka Blagojević
Stalo im do njega taman koliko do lanjskog snijega. Baš im svejedno kako ih vabe i šickaju. Kad napnu pamet, čovjekoliki obično kažu: Zovi me i lonac, samo me nemoj razbiti. Onda se dive sopstvenoj krilatici koja oblijeće naokolo kao muva. I sve im tako-zunzarasto. Prazni lonci zveče, a oni […]
karlo je pušio stazama što se veju osmatrao, razgledao, samo ne i zapisao urolao cigaretu duvansku, sintetičku, praznu i zamišljeno gledao sa klupe u parku svijet obilat, golem, strašan, nijem svijet što ga osmatra, razgleda, obilazi krišom se pitao hoće li o njemu neko pisati o sitnicama iskričavim, životu u […]