Jasan Pogled
O, lijepo li jeružino cvijeće od plastikena susjednom grobu Upakovano u malu staklenu kutijublijedi mirnoali živi O, lijepo je neko o tebi brinuo, dušo Vještački cvijet u stakluna tvom grobuprima blago sunce Nema hladne kiše, dušonikad više Zoran Rakočević
Moj grad isplačem svakog dana,prividno uravnotežena u šetnji ili teretani,vrištim sve ljude koji su mi rekli ružnu riječ, a mnogo ih je,ne želim više da se vidim na staklu izloga, ja tu nisam,ne želim više da vidim bilo šta na asfaltu što može dodirnuti automobile kojima upravljaju bezumna licaisfrustriranost, bahatost […]
Tokom sinoćnjeg sna srdačno razgovarah sa prijateljicom-trudnicom i upoznah oca djeteta. Iznenadih se negativno prilikom opažanja tamnopute, četvrtaste figure. Isto tako doživjeh putovanje u prošlost nekih pedesetak godina unazad i ubrzo potom gledah sebe kako u stilu Lerija Ptice pogađam nekolika šuta za trojku uzastopce. Zanimljiv kolorit bez dodirnih tačaka. […]
Rad To što čovjekoliki rade, nije rad. Ako neko nešto i radi, nema vremena za njihov rad. A na njihovom radu se obdržava ova šarena šatra. Zato je i kriva i luda. Zato će se brzo strovaliti uz kikot i oduševljenje vrijednih rabotnika. Čovjekoliki su još onomad poželjeli da naprave […]
Liči mi na svilenkasto inje Sve što je ojesenilo Ove sure godine Čekali smo da nam se hljeb rodi Pupilo je iz vrućih ruku Stalo sve u zajezereno oko Zatreptilo svojim bujnim krilima U dlan se držao život Da se nadoji S pupka Tijesto se grijalo u posteljini Zamračivale sobe […]
Jutrom se seje ili okopava Ili se sprema doručak Ili je seks Ili se široko otvore prozori da se muve ne dosete da sam sebe ne okopavam ojha Pas moj i ja njegov Pođemo u šetnju Da se drugi psi ne dosete Sic! Hodamo mirno Korak po korak Moj dugačak […]
Ja sam A ja sam žena ja sam floret ja sam nečija mala kći rođena po narudžbini ja sam ježeva kuća za naspramnu kožu Ja sam dodirom uglačana kornjača na fontani Efi Brist ja sam Fazbinderov potisnuti gnev ja sam Prustova Selesta ja sam urođenički dečak sa zlatnim alkama na […]
Priča Čak i pametari među čovjekolikima imaju običaj da kažu: –Sve su priče ispričane… Time dokazuju svoju pamet. A da ima pameti, ne bi bilo čovjekolikih. Ako su sve priče ispričane, onda su sva djeca rođena. A ako su sva djeca rođena, čemu sve ovo, makar i ovako… Ako su […]
Znam ti mladežeKoje u očima kriješ ono neželjeno kad slutiš. I znam ti drhtaj na vrhovima prstijukada istinom najgorommi laž prećutiš. Znam ti broj koraka kojimneprobojne zidove rušišI znam ti ruke kojimaU zemlji jalovoj sve sakupiš Vezujući Drvo za kamenKamen za dušuDušu za neboMene za sebe. Al’ tebe ne znam i neću. […]
Mali je ovo grad. Zidovi se dižu, prostora je sve manje. Apsurd se diči krunicom, dok koncept tradicionalnih vrijednosti doživljava fijasko. Sijaset telećih pogleda punih bivolje frustracije hita ulicama besciljno. Stotine istrošenih, posrnulih kišobrana (od kojih je većina bez ručke) čame samotno u ćošku nekadašnjeg koncepta kulturnog centra, dok ljudske […]