Jasan Pogled
Najpre jutro u Rašidu, muhafazahstrašan mamurluk što vučešza sobom kao tešku senku nije ti davao mira.Ti znaš zašto si Aleksandriju napustio. Damanhur, Mansura, Port Said, svuda je bilo isto.Odvratan ukus u ustima,sitne iskre u uglu tvojih helenskih očijui kao pustinja nepregledni očaj.Ti znaš zašto si Aleksandriju napustio. U Damijeti si […]
Pobili smo vukove i retke medvedePo koje divlje prasePar zečeva, fazanaLasno divljih svinjaO jelenima da ne pišemo stihDok smo ubijali turke pisali smoPo deset u redovimaPo koju na jednoj žiciPo koju smo jednom ispričaliPopili i popovaliSada samo divlja PrasadDrumovi ce poželeti medvedaOpet, lasno divljih svinjaDok još nismo u redovima Ni […]
Lejn Din Junior sedeo je za revizorskim stolom sa zelenom gumom na malom prstu, dobio je tačno određeno mesto u nizu stolova koji su činili jedan sektor, onaj za poreznike koji su novi u poslu. Pregledao je dve prijave, pa još jednu, da bi potom stegao mišiće zadnjice, brojao do […]
Čovjekoliki joj iščupaju žilice, ishrknu je, ispljunu na put. Može se ponekad ponegdje vidjeti kako svitka kao staklence. Zatreperi kao list ili kao svitac. Nešto je izbaci na obalu, čovjekoliki kamenom, pa vrate. Potone na dno, pritaji se, čeka. Ako stigne da procvjeta, zamiriše svijetom… ******* –Šta li ćeš ti […]
Jednog letnjeg dana rekla mi je da odem i da se više ne vraćam. Stajala je u vratima, nešto krupnija nego obično, što mi se posebno dopalo, i rekla: Idi i ne vraćaj se. Dobro, rekao sam, otići ću, ali sam pitao da li smem da ponesem svoje stvari, imao […]
Nije se čuditi što su prodali rođenu majku. Takvi su čovjekoliki. Nego, što ubijaju vodu koja ih je rodila. Ubijaju najveću milosnicu kao najgoreg krvnika. Gdje god je vide-poloču. Zatucaju kao zmiju. Pregrađuju. Pripitome. Pritrpavaju. Prljavim cijevima joj probiju oko. Truju joj žuborje. Prodaju joj snagu. Siluju ljepotu. Iskapili bi […]
Iz Grada odlazimo praćeni kišomda nam olakša odlazakili da spere tragove našeg prisustvako će ga znati Ne ostaje mnogo za namaprepuštanje svetlu i bojamapogled poslednjeg heruvima pod kupolom itežina umornih korakapred kraj dana Grad je ostao razapet po brdima oko uske trake morapoduprt zidinamaproboden minaretima Poneli smo sa sobomsamo miriseizmešane […]
nemojte da rušite gradon je mnogo ružani dosta su ga puta rušilimožda je zbog toga tužanja volim taj gradon mi je sve daoon mi je sve uzeoi još mi dajei još mi uzimasinovi moji jestemogla sam da vas rodimmogla sam da vas dojim imogla sam vas da pazim da ne […]
Hranim se tuđim pohvalamakao da ne znam da je sujetasmrt svakog stvaranja Ali za mene nema opasnosti moje pisanje nije od želje da udovoljimne uklapam reči koje se slažu i lepo zvuče Ono je od moranja i od potrebe da se nekako kaže i izbaci sve tošto u meni kuvai […]
Oni kao vjeruju. Bolja je jedna nevjera nego stotinu njihovih vjera. Čovjekoliki, na primjer, vjeruju da su vječni. Ako im se slučajno desi da umru, ne vjeruju šta im se desilo. Kad god pođu da utvrde vjeru, vrate se kao nevjernici. Vjeru im utvrđuju oni koji u sve vjeruju sem […]