Jasan Pogled
Dajte mi još Gotovine i Markača. Još mi Gotovine i Markača dajte. Malu ste porciju heroja pripremili za moju kroničnu nezasitnost. Iznesite još jestiva na trpezu. Hoću još slavlja i domoljubnog napoja. Dajte mi Gotovinu i Markača intravenozno. Utrljajte mi ih u kožu kao kremu. Dajte mi ih u tabletama […]
Pogubiše ubijene. Izagnaše zbijeg Pozlijediše ranjenike. Uniziše ponižene. Oni, u crnim haškim togama. Raskurcaše pravdu. Koje više nema. Koja je zajamljena. Ili sakrivena. I u vapajnim stihovima himne jednog naroda. I takvog i ovakvog. Mog. I oni u crnim togama. I oni u generalskim uniformama. I mnozina građanstva ispod okrvavljenih […]
Kad skamuču gomile Narod ne govori Samo romori nigdina I svjetluca mrak Kad se zakrve psi i vuci Sve se umeteži Ne ostane ni v od vuka Ni očnjak od psa I onda današnjici ne znaju Šta je bolje Biti kurjak Ili pseći rep Nemaš se za šta uhvatiti Ni […]
U prekobrdskim i prekomorskim pričama pojavljuje se kao Gorska vila koja vjekovima u fizički nepoznatom pojavnom obliku postoji, lišena forme, donosi dobro. U pričama sa drugih meridijana pojavi se kao oluja, cunami. Vrlo jasno i posljedično raznese stvarnost i nestane do sljedećeg javljanja. U crnim gorama i brdima od pamtivijeka […]
Autor vas moli da tekst čitate polako, bez žurbe, puštajući rečenice da uminu, prođu do kraja. Zatvor u beskraju Dok smo bili mali, sve je izgledalo kao da nikada neće proći. Stari ljudi bi nam se činili kao da su oduvijek bili stari. Oni sredovječni, kao da će to zauvijek […]
Dva susjedna crnogorska grada, Viljariba i Viljabaho, udaljeni su 22 km, zapljuskuju ih blagi talasi Suze, čuvene rijeke, kako kod nas tako i u svjetskim razmjerama, mada se ovdje više o tim razmjerama priča. Dva planinska bisera imaju istovjetan broj stanovnika, nešto oko 8.000, a trend demografskog opadanja jednak je […]
Svaka slijepa ulica može se pohvaliti, ipak, nekakvim svojim nastavkom, što sljepilo, da se uslovno našalimo, stavlja pod blijede znake interpunkcije. Iza takve zapreke, zida, njenog graničnika je ipak nečije dvorište, bazen, bašta, iza nje još jedna bašta, pa zgrada, trotoar i neka ulica kojom se opet može, unaokolo, stići […]
„Majstore zatekoh na krovu stare kuće menjaju slomljen crep. Majstori na krovu, majstori unutra. Majstori, majstori ko vas je zvao? Zašto dirate moj crni krov, na kojem stoji roda bela, na kojem raste trava kudrava, moj krov u podnožju dugog veka. Zašto ste mi kuću zauzeli, zašto ste je napali […]
Povorke, ubogi puk izmučen sparinom, žeđu, nesanicom, isprobijan komaricama-krvopijama. Ranjen zavišću, hranjen mržnjom. Oteže se kao gladna godina. Ženice sa cigaretom u zubima i kozijim sisuljcima i dlakavi muškarci otromboljenih pivskih kulja. I rojevi uzvrištale dječurlije. Hrle u pakleni raj, bogu Molohu. Princ tame je iz srednjovjekovnih bezdanih legendi uskočio […]
Kad sam u njoj, trudim se da iz nje izađem, da se razbatrgam i rasanim, da živnem i ozdravim, da pobjegnem od memle i pepelišta, da se rastrijeznim od crnog vina u crnjim noćima, da na nekom drugom mjestu dosnim ono što sam u njoj zasnovao… I nije teško otvoriti […]