Piše: Jurica Pavičić
U siječnju 2013. američka novinarka i dokumentaristica Laura Poitras već je punu godinu dana radila na dokumentarcu o zloporabama američkih službi sigurnosti u eri nakon 11. rujna. Jednoga dana dobila je anonimni mail od čovjeka koji se predstavljao kao obavještajac i nudio joj podatke za priču. Neznanac je mail potpisao kao Citizen Four.
Poitras tada nije znala da je anonimni Građanin Četiri već kontaktirao probrane novinare, ali su većinu njih odbile Građaninove zakučaste mjere opreza i kriptografski protokoli. Lauru Poitras ne. Pristala je na kriptiranu komunikaciju, zadobila Građaninovo povjerenje i sastala se s njim. Ispostavilo se da je Citizenovo ime Edward Snowden, da ima 29 godina, da je sin admirala Obalne straže s kvocijentom inteligencije 142 i dugim stažem informatičara u obavještajnim agencijama. Poitras i još dvoje novinara sastali su se sa Snowdenom u hotelskoj sobi u Hong Kongu. Poitras je donijela i kameru.
Točka od koje je sve počelo
Tamo u Hong Kongu Snowden je razotkrio novinarima ono što danas znamo svi: da CIA i NSA koriste telekomunikacijske tvrtke za špijunažu, da skupljaju podatke o praktički svakome od nas te da uhode milijune stranaca, uključujući čak i Angelu Merkel.
Taj intervju u hotelskoj sobi urodio je stotinama novinskih priča koje su izišle do danas. Oscarom nagrađeni dokumentarac “Citizen Four” vraća nas – međutim – na točku od koje je sve počelo. U filmu Poitras opisuje početke kontakta sa Snowdenom. Vodi nas kamerom u hotelsku sobu gdje Snowden otkriva razmjere uhođenja novinarima koji pred kamerama stoje razjapljenih usta. Na koncu Poitras prati Snowdenove pokušaje da izbori politički azil. U posljednjoj sceni filma prikazuje Snowdena u njegovoj kući u Rusiji kamo je dospio nakon što mu je više desetaka zemalja uskratilo useljenje.
Zaporku unosi pod dekom
Priča o Citizenu Four – ukratko – ima sve elemente za špijunski triler le Carreovatipa. Oliver Stone o slučaju Snowden već i snima igrani film u kojem bi Citizena Four trebao glumiti Gordon Levitt. No, triler o Snowdenu nije potrebno snimiti zato što je sam dokumentarac Laure Poitras doslovce triler. Oči kamere pred vama u realnom vremenu otvaraju svijet uhođenja i špijunskih tajni, a čak i gledatelj nesklon paranoji nakon filma drukčijim očima gleda na svoj mobitel i laptop. Dosta je navesti samo ovo: Snowden pred kamerom proučava hotelski telefon i isključuje ga jer ga se na daljinu može hakirati za prisluškivanje. Zaporku u svoj laptop pred novinarima unosi prekriven dekom jer u požarnom alarmu može biti skrivena kamera.
Sam Snowden stvarna je tema i najveća zagonetka filma. Superiorno inteligentan, sjajno artikuliran, ostavlja dojam čistog “nerda”. Istodobno u njemu postoji crta puritanskog fanatizma koja ga je navela da si upropasti život za javni interes. Neispavan, blijed od tavorenja po hotelskim sobama, fizički kopni i tone u zdvajanje dok lavina koju je pokrenuo medijski raste, a s njom i razmjeri američke osvete. Tijekom šest mjeseci, koliko film prati zviždača, kamera dokumentira tu osobnu dramu. Poitras nam Građanina Četiri predstavlja kao ranokršćanskog martira za svoju vjeru, a to je demokracija.
http://www.jutarnji.hr/dokumentarac-koji-ima-sve-elemente-spijunskog-trilera/1335863/
