borila sam se hrabro i časno
onako kako su me
učili
moji preci
mrtve iza sebe ostavljala nisam
jer sam im upuhivala
dah
onoga što je ostalo od mojeg života
borila sam se poštenjem i dostojanstvom
svoje plemićke krvi Borote
i Mrkića što su iz Medviđe došli
bosih nogu
a ja sam
golim rukama
ogoljenom dušom
u vrisku
pokrivena u lišću ležala
suze je zaledio mraz
negdje u Maksimiru
između stabla Dedeka i onog jezera
gdje je moj Drago u smiraj dana
prosuo pepeo naše budućnosti
govoreći
Ivana, Ivana
moje je ime greškom stavljeno na papir
trebalo je da me zovu Marija
po maminoj mami što je voljela
Sloveniju i Italiju a umrla u Zadru
doktori je nisu mogli spasiti
patila je od tvrdoglavosti
majka je poslije njene smrti
s nepunih 18 godina otišla u rat
više se nikada nije vratila
ista
ona i dalje doziva svoju majku
u snu
da je zaštiti od granata
u zalazu 2023.
a otac moga oca
Borivoj je za života imao jednu ženu
ona ga je napustila kad je onemoćio
do zadnjeg se dana družio sa dvjema
prijateljicama
zvale su se Loza i Travarica
nisu bile nježne prema njemu
zar je moralo tako završiti
poslije svih preživljenih ratova
da čovjek umre od tuge sadašnjeg trenutka
šteta
u mojoj su obitelji poznati
po čistom obrazu, a kardinalnim greškama
tako su i sa mnom pogriješili
već od rodilišta
kad je moj otac ugledao
nasmiješenu mrlju moga bića
i pomirio se
da nikada nećemo voditi razgovore
u četiri oka
jer jedno je ostavio na bojišnici
tu bitku je izgubio
ali dobio je rat
sad je slobodan
nitko ne puca po njemu
i ne pokapa više svoje prijatelje
svi su davno legli na svoja mjesta
on o tome ne govori
ponekad mu duh zaplače u spomen
na strica kojega su divlje vode odvukle
na dno, bez pozdrava
pitam se
gdje je taj Jahve nad vojskama
sudjeluje li u našim pohodima
ili smo samo lutalice istrošenih želja
borila sam se hrabro i časno
onako kako priliči
značenju moga imena
kao pravi dar od Boga
sa suhim kostima, bez mača i oklopa
mrvice moje ljubavi uzele su ptice
u cvrkutu prije izlaska sunca
tamne sam oči sklopila pod težinom
bola izgubljene bitke
pozdravljajući onoga
koji je sa mnom trebao pokoriti svijet.
Ivana Borota
