Djävulens öga, igrani, humorna drama, fantazija, Švedska, 1960
REŽIJA: Ingmar Bergman
Kad dobije ječmenac na oku, sotona u paklu zaključi da razlog tome leži u nevinosti i čistoći mlade Britt-Marie, 19-godišnje kćeri seoskog vikara. Da bi riješio taj problem, sotona odluči Don Juana, koji je osuđen na vječno mučenje iskušenjima u paklu, na jedan dan i jednu noć poslati na površinu Zemlje među smrtnike, da ondje zavede Britt-Marie te joj oduzme nevinost i vjeru u ljubav…
Bergmanova fantastična komedija predstavlja jedno od rijetkih okušavanja u žanru komedije glasovitog autora čija su najznačajnija ostvarenja psihološke drame. Unatoč humoru, frivolnosti i generalno neobveznom tonu, prva Bergmanova komedija tipično je redateljevo ostvarenje u kojem filozofičnost očekivano igra važnu ulogu te u kojem se priča odigrava u krugovima sitne buržoazije u malom gradu, što autoru, čiji je otac bio luteranski svećenik, pruža mogućnost za bavljenje hipokrizijom i suspregnutim strastima u takvoj sredini, konkretno u obitelji svećenika. Kao i u crnohumornoj drami Lice, Bergman i u djelu temeljenom na kazališnom komadu danskog pisca i dramatičara Olufa Banga iskazuje fascinaciju pojedincima snažne karizme i zavodničkih sposobnosti, sposobnima da u oklopu sazdanom od samih vrlina naprave pukotinu. No komedija nije bila Bergmanov ´forte´, pa je istinski komičnih situacija svega nekoliko, a vrlo sugestivno režirana cjelina, podijeljena u epizode po uzoru na teatarske činove, koja duhom i nekim motivima neizbježno asocira na Goetheova Fausta i Mozartovu operu Don Giovanni, najbolje funkcionira kao filozofsko promišljanje o religioznosti i licemjerju.