U zagaravljenim selima
budi se zvijer.
Mnogo je krvi
pod ovim suncem,
zgranutim,
ugruškano.
U dvorištima
veš raširen
umjesto zastave,
vijori,
i posađena voća
tužno trule.
Širom otvorena vrata
na prazninama,
što bijahu domovi nekad,
štrče.
Masovno iseljene duše
na dalekim poljanama,
iza rasvjeta,
pod purpurima,
prave mravinjake.
Pregaženi,
odlažemo oružje u korice,
ostavljamo pticama
brojati redenike,
kljucati.
Usnulo je zvjerinje,
umjesto mržnje.
