Pospan se iskradam noću
i vodim ljubav sa statuom
obnažene grčke muze.
Oštrim zube poetike od
njeno mermerno, slano
tijelo i utiskujem stihove
u tragove tuđih dlanova…
Prije nego zora raskrinka
vještu erotiku nadrealizma,
pomurski vjetrovi usnulog
me vrate do poluprazne
postelje. Moju muzu od
mesa prene simbolika REM
faze sna i kao utvaru
mjesečarke provlači je kroz
zidove austrougarskih građevina.
Dok joj posljednji trzaji dugih
prstiju mjesečine dodiruju
nabore crne, čipkane spavaćice,
ona mirno stoji pred statuom.
Prvim potezom kista zore na
nebeskom platnu, grčevito skupi
šake i smrska joj nijemu glavu.
Haris Jusufović
