Život, Lezbijo, ljubav neka bude
za nas staraca strogih zlobni šapat
niti prebite pare ne vrijedi!
Sunce zalazi pa se opet rađa;
a kratkotrajnu našeg dana svjetlo
vječna smjenjuje noć i san bez jave.
Daj mi tisuću poljubaca, još sto,
drugu tisuću, zatim daj mi još sto,
opet tisuću novu, zatim još sto,
a kad tisuće mnoge prebrojimo,
tad ih pomiješajmo kako sami
znali ne bismo – niti zavist čija
zla – koliko smo poljubaca dali.
Gaj Valerije Katul
Život Lezbijo neka bude je jedna u nizu Katulovih ljubavnih pjesama posvećenih Lezbiji, kako je nazvao Klodiju u čast Sapfe (Lezbija, jer je bila s otoka Lezbosa). Na taj način pjesnik povezuje izmišljenu ljepoticu Lezbiju sa stvarnom ženom zbog koje pati, a ta neposrednost apostrofe iskazuje pjesnikovo poštivanje sapfičke tradicije i izbjegavanje kontroverzi koje su mogle nastati da je imenovao Klodiju njenim pravim imenom.
Gaj Valerije Katul rimski je elegijski i lirski pjesnik, jedan od najvećih Rimskih liričara i najznačajniji predstavnik neoterike, prve rimske liričarske škole. Rođen je u Veroni oko 87. godine prije Krista, u bogatoj obitelji patricija. O njegovom životu najviše saznajemo upravo iz njegove poezije. S 18. godina otišao je u Rim kako bi sudjelovao u važnim, povijesnim događajima, koji su se tada u Rimu zbivali, jer je to bilo razdoblje kada je propadala republika i rađalo se Carstvo.
Ipak, Katula je od politike više zanimala književnost i hedonizam koji je Rim pružao. Njegove ljubavne avanture s udanim ženama utjecale su na njegovo pjesništvo, pa je upravo zbog prirode svojih strastvenih pjesama postao jedan od najznačajnijih poetičara tog vremena. Napisao je 116 pjesama, što je otprilike 2400 stihova koji su sakupljeni u jednu zbirku. Pjesme zbirke raspoređene su prema formi. Cjeline čini 60 tekstove preuzetih iz grčke lirike, 8 većih pjesama i jedan malo ep, dvije epitalamije, koji su i prvi tekstovi zapisani na latinskom i 48 epigrama, zapisanih u elegijskom distihu.
Zbog Katulova rasipničkog načina života, njegovo bogatstvo se ozbiljno počelo topiti, zato je nakratko otišao u Bitiniju, ali se ubrzo vratio, jer tamo nije uspio steći ništa više imetka. Nedugo nakon toga je i umro, oko 54 godine prije Krista, dok je praktički bio još mladić, pogotovo za pojam nekadašnjeg Rima. Katul je svojim stvaralaštvom kasnije utjecao na renesansnu liriku naših dubrovačkih pjesnika.
