Kako me progoni ona tvoja
Galerija jorgovana
Prema dvorištu bez znaka
Od puteljaka
I gnjilih krušaka
Gdje je nekad i jedna džanja bila
I paviljon kokošaka
Kao da je od kamenja bila
Kad ih ubrah
Kao da je od širokih linija sveske bila
Kad ih u herbarijum sahranih
Kao da ti radost ne darivah
I ti meni bajke i prasak svjetla
Od sata što otkucava
I sobe iznad stepeništa
I ruku od tijesta
I par cipela od plastike
Par djedovih kopački
Ispod televizora
Malih, manjih od njega
Malih, za male noge, noge od miša ili skakavaca
Kao da ti glasom ne kazivah
Što kazivahu mnogi bolje i ljepše
Da smo svi od djetinjstava
I od predaka
Kao da ti cepelin ne poslah
Snovima krovove ne prekoračih
Preko stare škole od hljeba i heroja
Spomenika mrtvih studenata
Do one česme od jagoda
Česme od krompira
Vode od svih dvorišta što se slila
Što se ne hladi, ne grije
Što se ne ponavlja
Vode što i dalje me umiva
Kako me progoni
Mimogred
Kutija cigara
Stara kuća, ako je zapravo ta kuća ikad bila
Ako se majka moja rodila
Ako sam rođen ja
Moj brat
Ako je svaka travka bila
Jabuka pala i istrulila
Ako je sve ovo sreća
Putevi puža
Tragovi plovila
I ožiljak karanfila
Prati me neka magla od bašte
Ruke od granja
Podrum od tame
Tvoja garnitura malih običaja
Da ko ne vidi
Da ko ne sazna
Da si nenametljiva kao smrt
Da si nečujna ko toplota
Kad dan se smiri
Toplota dana kad žeže
A kante pune pečuraka.
