Gradovi su kao kaputi. Prije deset godina, negdje krajem listopada, obrela sam se u New Yorku, bez stvari, bez kaputa. Kupila sam kaput, – đubretarac – doufflecoat. I danas ga nosim. Izlizao se po rubovima, u njemu izgledam kao pedesetogodišnjakinja koja je zaboravila izaći iz puberteta. Pa ipak, kaputa se ne odričem i neću, bilo bi to kao odreći se važne epizode iz vlastite biografije, sve u svemu, priča preduga da bi se ispričala na ovome mjestu. Jedan drugi kaput, kašmirski, u kojem sam izgledala kao što bi prema mišljenju moje mame i trebala izgledati žena koja drži do sebe, obukla sam samo jednom, a onda ga bez imalo žaljenja poklonila jednoj gospođi, iako je koštao tri moje mjesečne plaće. Ta gospođa nosi ga i danas, i izgleda u njemu kao žena koja drži do sebe.
Gradovi nas oblače kao kaputi.
Neki su gradovi dosadni, prava kazna za svoje stanovnike, mrlja na geografskoj karti, rupa od ementalera.
Odnos između kaputa i njegova vlasnika je personalan, takav je i odnos između grada i njegova stanovnika. Zato, kada netko kaže Ja volim London, a netko drugi A ja volim Pariz, to su dvije ozbiljne izjave, jednako ozbiljne kao javno deklariranje religiozne, etničke, seksualne ili modne pripadnosti. Kada netko kaže A ja volim i Pariz i London, svi su gradovi na svoj način lijepi, odmah je jasno da imate posla s lašcem.
Postoje gradovi u kojima se osjećam nekako interventno. U tim me gradovima neki vrag stalno tjera da mentalno interveniram. Te bih ovo pomakla, te ono bih tamo skratila, te ovo ovdje produžila, te ovo malo uglačala. U takvim se gradovima osjećam kao samozvani gradonačelnik.
Postoje gradovi čija mi bivša ljepota tjera suze na oči. Takav je grad St. Petersburg. Postoje gradovi koji me glavaniziraju, podižu nivo adrenalina u mojim žilama i zamućuju moj pogled. Takav grad je New York.
Postoje gradovi koje na okupu drži rijeka, makni rijeku, i grad se pretvara u ravnodušnu fleku. Takav grad je Beograd. Postoje gradovi čija ljepota leži u obećanju obale i oceana, makni obećanje, ostat će tek megaoaza. Takav grad je Los Angeles. Postoje gradovi koji ujedinjuju nespojive stvari kao što su moć i melankolija. Takav grad je Berlin. Postoje gradovi kojima treba samo malo makeupa da bi se svrstali među najljepše gradove svijeta. Takav grad je Budimpešta. Ljepotu grada prepoznaje oko promatrača. A, zna se, koliko očiju, toliko i ljepote.
Dubravka Ugrešić
