Politika se zarila u kožu,
kao krpelj, i siše nam snove.
Pejzaži su sivi, kafane monotone.
Udarna vijest o ratu širi se kao
ebola međ’ stanovnicima različitih
plemena. Svuda je ljudski otpad,
bez krvi i nepodnošljivo smrdljiv
i opor. Snijega nema. Ulice su
blatnjavi prikazi iznutrice.
O čemu pjesnik da šapuće tišini?
Bezvrijednost ne može biti ispunjena.
Siđite u podnožje litice – nekadašnje
deponije nesavjesnih građana.
Vidjet ćete pijanu ljubav kako
izdiše povraćajući ostatke vlastite
nemoći. Siđite i ostanite dolje!
Pustite, još nerođene, da žive.
Haris Jusufovic
