Himne Rigvede nisu obične pesme, nego kultne pesme harmonije vasione. U drevna vremena svaki je narod znao za muziku, za zagonetni sklad poetskih razmera koji su posedovali magijsko dejstvo: stvarali su harmoniju u ljudskoj duši, u zajednici, u državi, u kosmosu. Poremećeni red su uspostavljale himne. Ako su se u Egiptu ili u Meksiku pevale pesme Suncu koje se rada ili zalazi, želelo se da se i na zemni život primeni harmoničan, pravilan, zakonomeran poredak Sunca. Kaze se da su čak i ribe isturile glave iz vode na Orfejevu pesmu: jer je pesma tvorila harmoniju između ljudskog i životinjskog sveta. Ona ostvaruje kosmičko bratstvo medu ljudima, večiti red među elementima, čist i lep život u ljudskoj duši.
Bela Hamvaš
Rgveda (sanskrt: ऋग्वेद,
ṛgvedá), ili Rigveda, jedna je od četiri Vede a po svom obimu veća je od
ostalih vedskih samhita. Čine je 1028 himni (u ovom kontekstu himna označava
pjesmu vjerskog sadržaja i religiozne svrhe) napisanih u više od deset tisuća
strofa sa preko 150.000 riječi. Smatra se da su najstariji dijelovi Rgvede
nastali već oko 1300. godine p. n. e. što nam se može učiniti kao veoma rano za
jedno tako značajno djelo, ne treba shvatiti i činjenicu da Rgveda ima svoje
korijene u mnogo starijoj prošlosti.
Neki od bogova koji su opjevani u rgvedskim himnama, kao na primjer Varuna, Mitra i Indra, tri velika boga Rgvede, slavljeni su i ranije, u manje ili više drugačijem obliku, u vrijeme indoeuropske zajednice, zatim kod starih Grka, i naravno, kod plemena koja su kasnije naselila područja današnje Indije i Irana. Susret arijskih došljaka i dravidskih stanovnika u slivu rijeke Ind, uvjetno rečeno, proizveo je još bogova.
Dakle, u svim rgvedskim himnama možemo osjetiti naslijeđe duge i drevne pjesničke tradicije i usmenih predanja. Struktura i oblik himni često su veoma zamršeni, teme koje su opjevane vrlo raznolike kao i duhovni horizonti pjesnika: tu su strofe u kojima se pokušava ostvariti komunikacija sa bogovima ili one koje svjedoče o svjetovnim i metafizičkim razmišljanjima autora.
Sadržaj
Himne u Rigvedi posvećene su različitim božanstvima. Indra je jedan od najvažnijih a tu su i Agni, žrtveni plamen, i Soma, sveti napitak i biljka od koje se napitak pravi. Isto tako, važni su i Mitra, Varuna, Savitr, Višnu, Rudra, Pušan, Brihaspati (ili Brahmanaspati), te prirodne pojave: Prithivi (Majka Zemlja), Surja (Sunce), Vata (Vjetar), Apas (Voda), Parjanijaa (Grom i Kiša), Vac (Riječ), mnoge rijeke i ostali.
Osim božanstava, himne pominju i ličnosti, koncepte, pojave, predmete, fragmente mogućih stvarnih historijskih događaja (borbe prvih Arijaca protiv neprijatelja).
Rgveda se satoji od deset knjiga – mandala – sa određenim brojem himni u svakoj (prva i deseta imaju po 191 himni i najveće su, ostale mandale imaju od 43 do 114 himni).
Rgveda je deklamovana tijekom (žrtvenih) obreda, najčešće su to radili vrhovni sveštenici, no pojedine himne imaju i nesumnjivu pjesničku vrijednost a pažljivi čitalac otkriće brojne paralele sa vječnim pitanjima i temama obrađenim u kasnijim religioznim i svjetovnim djelima.
Zadatak je da se spase stotinu knjiga. Svejedno je da li iz opsednutog grada, ili iz opsednutog sveta. Takvih stotinu knjiga s kojima bi se, ako bi nestale sve ostale knjige, uglavnom mogla uspostaviti književna linija čovečanstva
Ovom prilikom nije reč o tome da neko sačini katalog lektire za putovanje, ili da se iz razbibrige ponese na „pusto ostrvo“ sto svojih omiljenih pisaca, nego o tome da se priberu takva dela koja je već odavno trebalo da budu prevedena na sve jezike. Bar jedna od ovih stotinu knjiga bi uvek trebalo da se nalazi na noćnom ormariću, kako bi čovek, ako ne više, ono bar jednu jedinu reč pročitao pre spavanja i od istinskog sadržaja ljudskog bića bar nešto poneo sa sobom, kao svetlost, u noćnu tamu.
Pod stotinu knjiga ne treba podrazumevati sto svezaka. Ova situacija bi izazvala mnoge neobičnosti: kod Getea bi trebalo izostaviti Ekermana, ili pesme, kod Dostojevskog i Tolstoja sve sem jednog dela, kod dvotomnog Platona jedan tom.
Stotinu knjiga znači sto životnih dela, sto opusa, glavninu onoga što čini sto autorskih dela. Tamo gde je reč o samo jednoj jedinoj knjizi, kao kod Rablea ili Dantea, nema pogađanja. Moderni autori su pak višetomni; kod njih su naslovi knjiga predmet rasprave, broj knjiga je otvoreno pitanje.
Individualni ukus će izmeniti deset knjiga u ovom katalogu, možda dvadeset, eventualno trideset. Odstupanja se mogu napadati i braniti. Za pedeset dela svi ćemo se bezuslovno saglasiti; eventualno za šezdeset, u najpovoljnijem slučaju za osamdeset. Sudeći prema verovatnoći – za najvažnijih osamdeset.
Bela Hamvaš
