Prijatno i plodno ostrvo, vjerovatno sjeverno od Škotske. Visoke litice, oblika ženskog tijela, oivičavaju ulaz u tesnac koji vodi u Hiperborejsko more. Posjetiocima se savjetuje da u Hiperboreju ne dolaze noću, jer po noći, ove litice oživljavaju i uništavaju svaki brod koji prođe pored njih.
Sunc se tu rađa samo jedanput godišnje, usred ljeta, i zalazi samo jednom, usred zime. Lokalni stanovnici siju ujutru, žanju u podne, beru voće sa drveća u suton, i povlače se u pećine kada padne noć. Prvi plodovi stavljaju se na oltar Apolonu.
U Hiperboreji ljudi ne znaju za tugu. Oni sami biraju čas svoje smrti, koju proslavljaju gosteći se i radujući se, poslije čega oduzimaju sebi život skačući u more sa jedne određene stijene.
Nebo nad planinama Hiperboreje prepuno je oblaka raznoraznih insekata, posebno leptira, koji se proizvode u neobičnim radionicama koje pokrivaju njihove padine. Riba je na pretek u četiri glavne rijeke koje teku kroz bujne pašnjake Hiperboreje, čije obale vrve od žaba, koje lokalni stanovnici smatraju veoma ukusnim, naročito one sa dvije glave, za koje se vjeruje da uvećavaju sreću i plodnost. U šumama Hiperboreje, među drevnim stablima koja imaju oblik čudovišta i ljudi, žive krda jednoroga i jednorogih ptica.
Izvor: Plinije Stariji: Naturalis Historia, I vijek n.e, Plinije Stariji: Inventorum Natura, I vijek n.e.
