Noćni razgovor 1941.
Zašto se oko naših planina viju pojasevi magle, koja zastire vidik ljudima i truje ranim strahom duše djece?
– Jer nema ljubavi ni drugarstva među istokrvnom i istojezičnom braćom.
Zašto nad našim varošima i selima lebdi stalno, kao oreol prokletstva, atmosfera straha i nepovjerenja, zla tišina, koja plaši?
– Jer među raznovjernim sugrađanima ne vlada bratstvo ni iskrena saradnja, nego izdaja i otrovna omraza.
Zašto naši sumraci padaju tako brzo i bolno, da ranjavaju dušu, zašto su naše noći neprirodno duge i liče na mrak posljednjeg dana, zašto su dani puni stida i gnjeva i krvavih mrlja po zidovima i pločnicima?
– Jer služimo i zlom tuđinu i svojim ranjenim zlim nagonima i zabludama, i svemu i svakome, samo ne velikim načelima Slobode, Bratstva i Jedinstva.
Zašto stranci obaraju oči i skreću razgovor kada govore o nama, zašto se naša zemlja pominje prva kada je govor o bratoubilačkom bezumlju i teškim nerazumljivim katastrofama?
– Jer se nismo na vrijeme oduprli zlu, jer nismo poslušali najbolje među nama i ujedinili se svi bez razlike u otporu protiv tuđinskog zavojevača i domaćeg nečovjeka.
Zašto pored svega toga, i protiv svega, sija nešto kao nada iza svake, i najcrnije planine naše, i svi ljudi koji nose još živu dušu u sebi osjećaju da mora doći oslobođenje od sramote, a spremaju se da mu pomognu kako najbolje mogu i umiju?
– Jer zlo, nasilje i prevara ne mogu trajno vladati svijetom, jer se u najzabačenijim šumama zemlje spremaju najbolji njeni sinovi da zapale oganj otpora i da, ne štedeći sebe, spasu narod od ropstva i sramote; njima će se s vremenom sav narod pridružiti i s njima će, poslije pobjede, sav pod jednom zastavom, krenuti novim putem sloge, rada i obnove
