Sadržaj:
Predgovor.
Poziv.
Život.
Radionica.
Nadahnuće.
Rad.
Reč.
Tajne zanata.
Književna građa.
U laboratorijama književnosti.
Stil.
Od prve do poslednje misli.
Nevidljivi saveznik.
Slava i besmrtnost
Ova je knjiga duboko istraživanje transformativne moći jezika i književnosti. Kroz niz eseja autor zadire u bit pripovijedanja, nijanse prijevoda i trajni uticaj klasičnih tekstova na moderno pisanje. Ispitujući djela raznih književnih velikana i mitove koji su oblikovali ljudsku kulturu, narativ naglašava alhemijski proces kroz koji riječi mogu nadići vrijeme, izazvati emocije i promijeniti percepciju. To je počast sposobnosti pisane riječi da očara, obrazuje i nadahne, služeći kao svjedočanstvo o ulozi književnosti u kontinuiranom oblikovanju ljudske civilizacije.
Jan Parandovski, poljski književnik (Lavov, 11. V. 1895 – Varšava, 26. IX. 1978). Studij klasične filologije i arheologije 1923. završio u Lavovu. Putovao u Francusku, Grčku i Italiju; od 1929. živio u Varšavi. Dugogodišnji predsjednik poljskoga PEN-kluba (1933–78). Bio je poznavatelj i ljubitelj starogrčke i rimske umjetnosti, renesanse i klasicizma, držeći ih ostvarenjima ideala skladna razvoja čovjeka. Objavio je popularnu obradu antičke mitologije (Mitologija – Mitologia, 1924) i Homerovih epova. Za roman s temom iz stare Grčke Olimpijski disk (Dysk olimpijski, 1933) bio je nagrađen brončanom medaljom na XI. olimpijskim igrama u Berlinu (1936). Napisao romansirane biografije O. Wildea Kralj života (Król życia, 1930) i F. Petrarce (Petrarka, 1956). Svjetsku slavu stekao je ogledima o zakonitostima književnoga umijeća Alhemija riječi (Alchemia słowa, 1951., prošireno izdanje 1956). Uz autobiografski roman Nebo u plamenu (Niebo w płomieniach, 1936) objavio je memoarsku prozu, oglede, putopise te prijevode s grčkoga i latinskoga jezika, koji se odlikuju visokom literarnošću i pomno odnjegovanim eruditskim stilom.
