Piše: Nenad Polimac
Lanthimosova i Filippouva drama dotjeruje do apsurda mit o vezivanju po srodnosti
Kad se pred desetak godina pojavio val grčkih filmova koje je strana kritika nazvala “čudni val”, jezgru tog pokreta činila su dvojica ljudi. Redatelj Yorgos Lanthimos i scenarist Efthimis Filippou zajedno su napravili niz originalnih filmova (Kinetta, Očnjak, Alpe) koji su grčki film izvukli iz decenijske anonimnosti.
Zvjezdana podjela
Lanthimosa sam intervjuirao prije tri godine u Splitu, i tom je prilikom rekao da ne može više izdržati poluamaterske produkcijske okolnosti u Grčkoj, te da on i njegov scenarist pripremaju novi film na engleskom. Film koji je tada najavio stigao je u petak pred publiku. U natjecateljskom program prikazan je Lanthimosov i Filippouov “Jastog”, novi film u prepoznatljivom stilu “wierd” dvojca, no snimljen na engleskom, na irskim lokacijama i sa zvjezdanom glumačkom podjelom u kojoj su Colin Farrell, Rachel Weisz, John C. Reilly i Lea Seydoux. Film je ovdje primljen prilično toplo, tako da se čini da je Cannes dobio prvog pravog favorita.
“Jastog” se zbiva u distopijskom društvu budućnosti u kojem je zabranjeno biti samac. Samci, razvedeni i udovci odlaze u poseban hotel u kojem imaju 45 dana vremena da među drugim samcima pronađu par. Ukoliko uspiju, hotelska uprava nadzire njihovu vezu i dodijeli im djecu. Ukoliko ne uspiju, pretvaraju ih u životinju po izboru. Glavni junak filma (Farrell) arhitekt je kojeg je ostavila žena. Dolazi u hotel u pratnji psa koji je zapravo njegov transformirani brat. Na početku ga pitaju u koju se životinju želi pretvoriti ako ne uspije, a on kaže – u jastoga.
Nakon što bizarni pokušaji hotelskog snubljenja ne uspiju, junak filma uspijeva pobjeći uz pomoć sobarice ( Ariana Lebed) koja radi za pokret otpora. Pridružuje se šumskim gerilcima koje vodi okrutna matrijarhica (Lea Seydoux).
Ogoljavanje konvencija
No, novo okružje jednako je nadrealno, jednako totalitarno i puno pravila. Svaki pripadnik odmetnika mora sam sebi unaprijed iskopati grob, jer ga bližnji neće ni pokopati. Veze i flert su strogo zabranjeni, a ljubljenje se kažnjava amputacijom usana. Tamo junak susreće ženu (Rachel Weisz) koja je pripovjedač filma i s kojom krišom otpočinje romansu.
Lanthimos i Filippou- ukratko – opet se bave onim što je njihova omiljena tema: ogoljavanjem društvenih konvencija, dovođenjem bračnih, spolnih i komunikacijskih pravila do apsurda. “Jastog” se bavi pitanjem zašto se ljudi uopće vezuju u parove, što ih drži zajedno. Film dotjeruje do apsurda mit o vezivanju “po srodnosti”, pa tako junak – jer je kratkovidan – mora naći kratkovidnu ženu. Ima tu puno Ionesca, još više Bunuela, no ono što čini Lanthimosa i Filippoua drukčijima je osebujni smisao za humor koji ovaj zapravo jezivi film čini morbidno zabavnim.
Svake godine jedan film
Izvan konkurencija Cannes je pak publiku počastio novim filmom Woodyja Allena, neumornog američkog klasika koji je u dvama stvarima nepopravljivo ustrajan: i dalje svake godine snimi film, te i dalje odbija sudjelovati u bilo kakvom natjecateljskom programu festivala. Allen je ovdje stoga izvan konkurencije predstavio svoj novi film “Iracionalni čovjek” (Irrational Man), film koji fino spaja nekoliko Allenovih usporednih interesa. S jedne strane, film ima elemente komedije. Ima sličnosti i s Allenovim “egzistencijalističkim” filmovima kao što su “Interijeri” ili “Zločinci i prekršaji”. Na koncu, “Irrational Man” plod su Allenovog interesa za krimić, interesa koji je urodio i njegovim najboljim filmom kasne faze karijere – “Matchpointom” (2005).
Balansiranje žanrovima
Junak “Iracionalnog čovjeka” je Lucas ( Joaquin Phoenix), karizmatični i slavni profesor filozofije koji je ujedno i depresivni alkoholičar. Lucas dolazi na provincijski koledž gdje se za njega zalijepi darovita studentica Jill ( Emma Stone). Nakon njezina duga nasrtanja, profesor i studentica otpočinju vezu. Jednog dana, u kafiću čuju razgovor u kojem se samohrana majka žali da joj nepravični sudac želi uzeti skrbništvo nad djecom. Lucas – duboko frustriran sterilnošću akademske karijere – najednom dođe na raskoljnikovski naum: svijet će napraviti boljim tako što će ubiti suca. Ironično kako to kod Allena već biva, ubijanje se pokaze kao odlična psihoterapija za profesorovu depresiju. U zadnjoj fazi karijere Allen puno i bez uvijanja parazitira na tuđoj klasici. Tako i ovdje imate puno Dostojevskog, nemaloCamusa, a našlo bi se i utjecaja Patricije Highsmith. “Irrational Man” – ukratko – nije vrhunac originalnosti, no osobena crta i vrlina filma je što Allen vješto balansira između nekoliko žanrova, pa film dobrim dijelom funkcionira kao humorna drama, da bi se postupno pretvorio u triler. Nije to film za neku antologiju woodyjevstine, ali ako njujorški klasik i stari, stari žilavo i ne bez borbe.
http://www.jutarnji.hr/film–cudnog–grckog-dvojca-prvi-je-favorit-za-glavnu-nagradu-/1349615/
