Kako je dobro što postoji satelitska antena. Kablovska televizija! Nigdje ne moram izlaziti, sjedim i preživam svjetove, pa ih varim, polako, pa opet, i sve tako.
– Nije ti to rješenje – Silvija je rekla, šaljivo, mislila je da ne mislim stvarno da samo gledam te fantastične svjetove, da ih gutam, da patim u njima, da se smijem, da budem ozbiljan, da razmišljam o životu, o smislu.
– Dosadiće ti – rekla je Silvija
– Sve dosadi – rekao sam, namjerno.
Silvija je došla da radi. Ja sam došao sa Silvijom.
Da se utopim.
Ili preživim.
Bar da pokušam.
