U prekobrdskim i prekomorskim pričama pojavljuje se kao Gorska vila koja vjekovima u fizički nepoznatom pojavnom obliku postoji, lišena forme, donosi dobro.
U pričama sa drugih meridijana pojavi se kao oluja, cunami. Vrlo jasno i posljedično raznese stvarnost i nestane do sljedećeg javljanja.
U crnim gorama i brdima od pamtivijeka se javlja kao posljedica razmjene i ukrštanja hormona rodno različitih podanika. Obično donese krv, mržnju! Rijeđe med! Nameće se od pamtivijeka.
Protiv: Turaka, Austrougara, Bugara, Arbanasa, Njemaca, Talijana, Ustaša, Četnika..
Vrlo rijetko za.
Ciklično se javlja u različitim protiv varijantama. Javno, uz stotine glasnika, elektronskih, štampanih, virtuelnih medija, portala, portparola, bilborda i pamfleta. Prostor se kontaminira porukama, slikama, kampanjama, bojama, informacijama, profilima sa naslovnih strana. Prepune podaničke glave kao kontejneri puni smeća prazne se besmislenim komentarisanjem, statusima, dosjetkama, blogovima. I nikad se ništa ne desi. I nikad se nista ne kaže. Hemoroidna generacija češe zadnjicu i tipka sreentouch monitor iphone-a, isfrustrirana fotografijom facebook prijatelja sa krstarenja Mediteranom.
Karma!
Politika je strast. Od prvih vremena je tako. Ne postoji razumu jasan poriv koji bi objasnio toliku zloupotrebu zdravog razuma. Neko će reći moć, neko novac, slava. Jasno, ali zar to nije zajedničko i drugim javnim rabotama. Zvezde Granda nijesu političari. U tom smislu isključuje se ekskluzivitet politike na rečene patološke porive. Ili je sve politika a politika sve!? Svaka strast je donekle zloupotreba zdravog razuma.
Ništa se ne da promijeniti politikom. Promjena politike može biti jedino promjena forme. Suština ostaje ista – jalova. Ne postoji uspješan model djelovanja u opštem – javnom interesu. Jednostavno, kosi se sa vrhunskim principom svakog života – slobodom izbora. Ne postoji model vođenja društva – države ispravno i uspješno. Takva ideja je suluda. Svaka varijacija je utopija na svoj, poseban način. Švedska nije uspješna zbog političkog sistema koji vlada zemljom. Ni Njemačka takođe. Ako krenemo indukcijom da razlažemo, ili dedukcijom – nemam pojma, tražeći prauzrok nećemo stići nigdje gdje je egzaktno jasno zašto su Švedska i Njemačka uspješne države i društva a mi nijesmo. Materijalizam je u tom slučaju nemoćan nad idejom. Materijalno jeste egzaktno. Dakle, ideja je target! Čak ćemo dovesti u pitanje pojam uspjeha koji i jeste upitan sa ideološkog stanovišta. Semantički i materijalistički, egzaktno, jasan je.
Elem, u čemu je onda caka jebem `u zakon?
Postoji sveprisutan i opšteprihvaćen nedefinisan(?) model u svakom društvu, državi, narodu, na mikro ili makrolokaciji, koji nije nužno ograničen nijednom navedenom odrednicom. Karma! Ideja! Taj model se podrazumijeva i prihvata kao neminovan. Varira od najradikalnijih, tvrdo društveno ograničenih do modernih, otvorenih, naoko društveno slobodnih i prihvatljivih. Mada je vrlo nepristojno pokušavati pojmovno definisati o kakvom se fenomenu radi mnogi ga definišu kao „kultura“. Drugi će reći „mentalitet“. Možda „ekonomski prihvaćen model“. U svakom slučaju jeste neki opšteprihvaćeni psihosociološki, ekonomski i kulturni model – fenomen određene grupe ljudi na određenom geografskom području. Sumnjam da je takav model oblikovan trenutno dominantnim političkim sistemom. Sličan je religijskom ali lišen fatalizacije i radikalizacije sklonih religijama, mada negdje postoji isključiviji i rigidniji i od same religije. U postmodernoj civilizaciji najdominantniji model se oslikava u pojmu „građansko društvo“(?). Oksimoron?! Opet, i to je samo djelić šireg modela o kome je riječ. Jedna sličica u čitavoj puzzli.
Zalud upiremo na Balkanu, zalud upiremo u Crnoj Gori. Postoji karma, ali ta karma je antipod švedskoj i njemačkoj. To je karma besudne zemlje, kako je precizno Đido naslovio.
Šta od nje i šta sa njom pitanje je svih pitanja. Ipak pozitivno, mada pita, poučeni narodnim receptom, ne može se motat` sigurno.
Potrebni su novi modeli novih ideja.
P.S.
Bit zakona karme je da svako biće snosi posljedice vlastitih djela.
