Banshun, igrani, drama, Japan, 1949
REŽIJA: Yasujirō Ozu
ULOGE:
Chishû
Ryû (Shukichi Somiya),
Setsuko Hara (Noriko Somiya),
Yumeji
Tsukioka (Aya Kitagawa),
Haruko Sugimura (Masa Taguchi),
Hôhi
Aoki (Katsuyoshi),
Jun Usami (Shôichi Hattori)
SCENARIJ:
Kôgo
Noda,
Yasujirô Ozu (prema romanu Kazua Hirotsua)
FOTOGRAFIJA:
Yûharu
Atsuta
GLAZBA:
Senji
Itô
MONTAŽA:
Yoshiyasu
Hamamura
SADRŽAJ:
Sredovječni profesor i udovac Shukichi Somiya vodi skladan i ugodan život s mladom kćeri Noriko. Nakon što ga nedavno oženjeni udovac Jo Onodera podsjeti da je dužnost svakog oca pobrinuti se i za kćerinu budućnost, odnosno za njezinu udaju, Shukichi se i sam počne bojati da bi Noriko mogla ostati usidjelica. Istovremeno, 27-godišnja Noriko preferira vrijeme provoditi uz oca, pogotovo nakon što se oporavila od teške bolesti koja ju je zadesila tijekom Drugog svjetskog rata. Noriko ubrzo njezina tetka Masa Taguchi kao prikladnog supruga preporuči Shôichija Hattorija, asistentom djevojčina oca za kojeg će se, međutim, pokazati da je već zaručen. Drugi prijedlog tetke Taguchi je naočiti inženjer Satake, mladić koji je diplomirao na prestižnom tokijskom sveučilištu i koji tetku prilično podsjeća na Garyja Coopera. A da bi Noriko privolio na udaju, Satake će početi glumiti bliskost s mladom udovicom Akiko Miwa.
Drama suscenarista i redatelja Yasujirôa Ozua adaptacija je novele Otac i kći (Chichi to musume) japanskog prozaika, književnog kritičara i prevoditelja Kazuoa Hirotsua, koju je uz redatelja u scenarij pretočio njegov česti suradnik Kôgo Noda (Tokijska priča, Okus zelenog čaja s rižom, Plutajuće trave). Prvi dio tzv. ´Noriko trilogije´, trilogije u kojima je glumica Setsuko Hara tumačila likove imena Noriko, a koju zaokružuju filmovi Rano ljeto i Tokijska priča, prvo je Ozuovo ostvarenje iz posljednje i najzrelije faze njegova stvaralaštva. Ujedno je riječ i o nekovrsnom začetniku specifičnog japanskog žanra ´shomin-geki´, žanra realističkih filmova, ali i TV-serija i kazališnih komada koji su se fokusirali na svakodnevne živote tzv. ´običnih ljudi´, a tom su se tematikom uz Ozua ponajviše bavili filmaši Mikio Naruse, Keisuke Kinoshita, Heinosuke Gosho i u određenoj mjeri Kenji Mizoguchi. I ovaj film odlikuje redateljev vrlo prepoznatljiv stil obilježen odmjerenim narativnim prosedeom, suzdržanim dijalozima, statičnim kadrovima snimljenima kamerom postavljenom 20-ak centimetara iznad tla, čime je ostvaren izraženo intimistički ugođaj, uz elegičnost i izbjegavanje patetike. Riječ je o realističnoj odi srednjoj klasi i tzv. ´običnim ljudima´ te njihovoj emotivnosti, dramaturški i stilski strukturiranoj od četiri segmenta, pri čemu se Ozu kloni romantizma i patetike.
C/B, 108′
http://kinotuskanac.hr/movie/kasno-proljece
