Strip Ken Parker počeo je da izlazi u Italiji, u čuvenoj izdavačkoj kući Bonelli, 1977. godine. Njegovi autori, Đankarlo Berardi kao scenarista i Ivo Milaco kao ilustrator stvorili su junaka koji je napravio revoluciju u italijanskom stripu. Iako oduševljen stripom, Serđo Boneli je insistirao da lik bude bez brade, tako da je Ken u drugoj epizodi otišao kod brijača. Takođe, izdavaču se nije svidjelo ime – Jebediah Baker koje je Berardi odabrao. Ime je promijenjeno tako što se Milacu svidjelo ime Ken, a Berradi je odabrao prezime – Parker, po svojoj omiljenoj olovci.
Da li je Ken Parker mit – upitali su jednom prilikom Berardija „Ja se nadam da nije, jer miovi su kao granit nepromjenljivi, a osnovna karakteristika Kena Parkera je rast i promjena, prilagođavanje potrebama vremena. To je lik koji živi u jasno određenoj politički, socijalnoj i ekonomskoj realnosti krajem XX vijeka u Americi, ali koji nas metaforički dovodi do naših dana, u realnost našeg doba, da budem precizniji – u realnost Italije na koju se često pozivam u skrivenom vidu. Dakle, najveći napor je održati Kena Parkera u koraku sa vremenom, što mi, da budem iskren, ne zadaje mnogo muke, jer on raste zajedno sa mnom. Rođen je, recimo, pod pritiskom entuzijazma 1968. i polako je sazrijevao, pomalo, kao i uspjeh u meni, dakle, uz mnogo razočaranja i uz mnogo raspršenih ideala.“
Ken Parker, inače, liči na Roberta Redforda. Ivo Milaco: „Ken je nastao iz brazdi filma „Crveni Gavrane, nećeš dobiti moj skalp“ (Džeremaja Džekson), iz želje da se ponovo predstavi ova mitska figura iz američke istorije, lovac na krzna sa specifičnom puškom dugačke cijevi koja se brzo repetira. Dopao mi se Robert Redford jer je odudarao od klasičnih kanona filmske ljepote. U filmu Sidnija Polaka „Džeremaja Džonson“ uočio sam strahovitu Redfordovu transformaciju. Mnogi smatraju da sam Parkera radio djelimično po svom liku. Možda je on mješavina mene i Redforda“.
Ken Parker je rođen u Bufalu, u Vajomingu, 20. Novembra 1844. godine. Prijavio se u vojsku u decembru 1868. godine želeći da otkrije ubice svog sedamnaestogodišnjeg brata Vilijama. Već na početku njegove avanture osjećaj za pravdu prevazilazi osjećaj dužnosti – Ken staje u zaštitu Indijanaca. U toj borbi za prava indijanskog naroda stiže i do Vašingtona gdje sa Irokezom Eli Donehogavom, komesarom za indijanska pitanja, pokušava da objasni loše stanje na Zapadu.
Avanture Kena Parkera idu strogim hronološkim redom što je stvaralo probleme u mjesečnom ritmu izlaženja. U Italiji je u regularnoj seriji izašlo 59 brojeva. Nakon toga, Ken Parker napušta izdavačku kuću Bonelli. Objavljene su još tri epizode regularne serije, 13 epizoda je objavljeno u Ken Parker Magazinu, kao i četiri specijalna broja. Nakon epizode „Bakreno lice“ Berardi i Milaco nastavljaju da rade odvojeno na posebnim projektima. Ken Parker je ostavljen u zatvoru na Floridi, nepravedno osuđen, i mnogi čitaoci se nadaju da ga njegovi autori neće ostaviti u takvoj situaciji. U Italiji prodaja stripa Ken Parker kretala se u tiražu od pedeset hiljada svesaka, što je za italijansko tržište više nego skromno.
Kada su osamdeseti godina prošlog vijeka, Berardi i Milaco htjeli da Ken Parker pogine i time da se serijal okonča od čitalaca su im stizale otvorene prijetnje smrću da to ne čine.
Berardi i Milaco su očigledno ljevičarski nastrojeni, tako da njihov junak ima izražen osjećaj za socijalnu pravdu. U nekim epizodama se govori i o suštini sukoba radnika i kapitalističkog društva.
Ken Parker je u bivšoj Jugoslaviji objavljivan u ediciji Lunov Magnus Strip novosadskog Dnevnika. Sistem Comics iz Beograda objavio je 20 epizoda i letiri specijalna broja, a hrvatski izdavači Libellus i Fibra su objavili reprint svih epizoda Kena Parkera , po hronološkom redu, u originalnom Boneli formatu. Izdavači su ovo izdanje nazvali „prvim pravim Ken Parkerom na ovim prostorima“ jer su ranija izdanja novosadskog Dnevnika imala cenzuru, izbacivanje stranica, loš je bio prevod, nekvalitetna štampa, zamjenjivane su naslovne strane.
U Zagrebu, blizu željezničke stanice, postoji grafit koji dovoljno govori.
Piše: Ken Parker.
