
Koliko dugo mogu da budem zid, što vetar zadržava?
Koliko dugo mogu
Da krotim sunce senkom svoga dlana,
I zaustavljam plave strele ledene lune?
Glasovi osame, glasovi tuge
Ogrću me neizbežno.
Kako da ih umilostivi, ta mala uspavanka?
Koliko dugo mogu moje ruke
Da budu zavoji za njegove povrede, a moje reči
Blistave nebeske ptice, što teše, što teše?
Strašna je to stvar –
Biti tako otvoren; to je kao da je moje srce
Navuklo na sebe lice i krenulo u svet.
Silvija Plat
Deo iz Tri zene