Kosa koju smo posjeli bila je gola i čista kao dlan. S jedne i s druge strane, njene padine obrasle su rijetkom šumom. Lijevo i desno nalaze se, prošarane livadama i proplancima, ogromne šume i bukava i četinara. Iz njih su uskoro izmiljele kolone njemačkih automatičara i krenule u pravcu Ljubinog groba. Položaj čete bio je izvanredno težak. Ona je bila prinuđena da od dva zla bira manje. Ostati u proređenoj šumici ispod grebena Ljubinog groba značilo je pružiti Nijemcima mogućnost da zadave četu svojom brojnom nadmoćnošću, a ostati na samom vrhu, odakle su se jedino mogli kontrolisati svi prilazi glavnom položaju, značilo je isto tako izložiti se najtežoj artiljerijskoj i minobacačkoj vatri i napadima aviona. Komanda čete je odlučila da smjelo pogleda u oči neprijatelju i da ga razbije svojim najjačim oružjem — moralom svojih boraca.
Već se dobro objutrilo kad su Nijemci krenuli u napad. Na čelu streljačkog stroja bile su grupe automatičara. Neprijatelj je nastupao podržavan artiljerijskom i minobacačkom vatrom. Dizali su se pravi oblaci dima od mnogobrojnih eksplozija, obavijajući vis koji je četa držala. Priljubljeni uz zemlju, borci su čekali da im on priđe bliže.
Zbunjeni tišmom, Nijemci su polako nastupali u pravcu samog vrha. Daljina između nas i njih sve se više smanjivala. Trista metara… dvjesta metara… sto metara… pedeset metara… Tek kada su »nagazili« na naš stroj, Nijemci su se trgli i naglo pošli naprijed. Snažni puščani plotuni prorijedili su njihov prvi red. Međutim, zabuna je trajala samo za trenutak. Streljački stroj se još više zbio i krenuo naprijed. Puščana i mitraljeska vatra i prasak ručnih granata pretvorili su Ljubin grob u krvavo bojište. Okršaj je trajao čitav jedan čas.
U prvom sudaru naši su odnijeli pobjedu. Nijemci nijesu mogli izdržati do kraja ovaj rijetko viđeni dvoboj, odstupili su u pravcu svoje glavnine. Njihovi prvi ranjenici ostali su ispred linije koju smo držali.
Poslije prvog napada uslijedio je i niz novih juriša na Ljubin grob. Svaki put kada bi se Nijemci primakli našem položaju, odbijeni su našom ubitačnom vatrom. Slomljen je i posljednji prijepodnevni pokušaj neprijatelja da zauzme Ljubin grob. Sve dotle naši gubici bili su neznatni u poređenju s neprijateljeviim i onima koje će četa pretrpjeti nekoliko časova kasnije.
Zatišje je trajalo vrlo kratko. U pomoć Nijemcima stigli su avioni. Šest »štuka« je napravilo krug iznad Ljubinog groba. Uz divlje zavijanje sirena »štuke« su se ustremile na naš položaj. Nijemci su spustili svoje prve smrtonosne tovare eksploziva na glave branilaca Ljubinog groba.
»Štuke« su prosto brisale zemlju i »skidale borcima kape sa glava« — kako je u jeku bombardovanja rekao jedan od ranjenih drugova. Za »štukama« su se spuštali »domijei«. Na najvišoj kosi Ljubinog groba, od njenoga vrha do podnožja, nije ostalo gotovo ni jednog kvadratnog metra na koji nije pala avionska bomba. Čitava stabla bukava bila su iščupana iz korjena. Odmah zatim počelo je novo strašno mitraljiranje, kad čovjek prosto broji svaki metak u rafalu i kad mu se čini da ono nikada neće prestati. Na kraju, Nijemci su se spustili na »rodama« i dvokrilcima do same ivice šume, gađajući naše borce iz mašinki.
Kad je odletio posljednji avion, Nijemci su ponovo krenuli u napad. Počela je borba prsa u prsa. Vrh Ljubinog groba ponovo je obavio dim, koji su parali odbljesci mnogobrojnih eksplozija.
Ranjeni borci koji su umirali molili su drugove do sebe da ne popuste i savjetovali ih da iskoriste njihova mrtva tijela za zaklon. Na samom domaku njemačkih bombaša plakala je bolničarka Milosava Živković zbog toga što nema čime da previje rane i zaustavi krv puškomitraljescu koji je umirao na njenim rukama. Za to vrijeme on je izgovarao svoje posljednje riječi: »Odakle tolika krv, drugarice? Nijesam vjerovao da je toliko ima«.
Nekoliko trenutaka zatim na istom mjestu poginula je i ova hrabra bolničarka.
Poslije ovog neuspjelog napada, ponovo su »štuke« i »domijei« sručili nov teret na Ljubin grob. Nad samu kosu koju je četa držala ponovo su se spustili »meseršmiti« i počeli svoje ubistveno mitraljiranje. Ovoga puta napad je bio mnogo teži od ranijih. Njemački piloti pokušavali su da snagom svoga oružja zbrišu šačicu junaka sa Ljubinog groba.
Pred noć, Nijemci su pod zaštitom vještačkog dima krenuli na posljednji juriš. Naši redovi bili su već prorjeđeni. Preživjeli heroji učinili su posljednji natčovječanski napor da zadrže položaj…
Dva časa poslije posljednjeg puščanog hica na Ljubinom grobu krenule su ispod njegovih padina u pravcu Zelengore naše jedinice. Gore, iznad njih, ostalo je dvadeset sedam mrtvih proletera.
Božidar Begović
