Nabubrilo je modro grožđe
kao njedra djevojačka i jesen
naga skriva se u zaspaloj šumi.
Nad grobljem tužno pjevaju
mrtvi pjesme neproživljene.
Čista stopala mlade seljančice
pretvaraju prezrele grozdove
u sladokusno, gusto vino.
Uveče se Dionis prikrade
do, fenjerom osvijetljene,
skučene sobe i žedno ispi
omamni eliksir s njenih prsta.
Ona mu, ustreptala od uzbuđenja,
podade svoju drhtavu mladost.
Tako je, u ranu zoru, začet pjesnik.
Haris Jusufović
