STO GODINA DUBOKA JE, TISUĆ LJETA ŠIROKA JE
Tek
što si pošao izgubio si se već
Na tom kratkom putu
traganja
Kroz drevna granja i davne paprati i prti
Uz neka
laka i plitka vaganja
O prošloj slavi i stravi
Ti
poznaješ samo one puteve
Što prolaze
Od srca
I
Oka
Ali
to nije sve
Ima puteva što su se ispružili pred nama
Bez
javnog traga kolovoza
Bez voznog reda
Bez vremena
I
roka
Ali
to nije sve
Ti ne znaš zakon raskrsnice
Između
svjetlila
I
Tmice
Ali
to nije sve
Jer najmanje znaš da u svom žiću
Najteža
rvanja su
I ratovi pravi
U samome
Biću
Tuga
Oči
uvijek
Pametno mi traži
Ispod ustalasale na vjetru raži
Iz
korijena zemlje gdje se zgusla tmina
Ti
ne znaš ništa o mome bogatstvu
Skrivenom za tvoje moćne
oči
(Ti ne znaš da meni je
Mnogo više
Nego što
misliš
Sudbina
Namrijela
I
Dala)
Povratka
više nema
I dalje ćeš tako beznadno ići
I stići od
bola do bola
što se za te sprema
Kao nagrada za
saznanje o
spasenju i propasti
Od krika do krika koji
se
Penje sa visa ka visu
I ići ćeš tako i nećeš
da se
Vratiš dok ne shvatiš
Da svi glasovi ne bjehu
U
ovome davorju
Da
svaka sudba huda
Ne dobi svoj biljeg u mramorju
Ostaćeš
klet i uklet u
Ovom bijelom mramornom gorju
Sve
dok ne shvatiš da
Mrtvaci mnogi sahranjeni još nisu
Sve
dokle ne shvatiš da
I mrtvaci u smrti od davnina
Nejednaki
su
Trebalo bi se odkameniti
I poći bez osvrtanja kroz
kapiju grada
Trebalo bi ponovo pronaći
Izgubljene staze od
one plave trave
Trebalo bi u obilju bilja
Zagrliti panične
makove i trave
Trebalo bi se iznova umiti
I sniti u jasnim
kapima ozorne rose
Trebalo bi načas stati
Sa suncem svojim
i
Sjenkom svojom stasati
Čitajući Makovu zbirku poezije „Modra rijeka“ zapisivao sam poneku lijepu misao skupljajući materijal za jedan esej koji planiram napisati. Kada sam sklopio korice knjige, na papiru je ostao zapisan poduži niz bisernih„misli ili stihova“ koje su mi se dopale za vrijeme čitanja. To nije nikakvo čudo, jer „Modra rijeka“ Maka Dizdara je sva u cjelini – BISER. Nakon toga sam izdvojenu „nisku biserčića“ stavio u zdjelu, malo promućkao i onda ih tako, igrajući se, prosuo po stolu. Desilo se upravo ono što je i bilo za očekivati. Magija i čarolija Makove poezije se skriva „ u dubinama“ njegove Modre rijeke. Vjerujem da bi i sam Mak bio zadovoljan kada bi znao „kako su kocke pale“ i da se ne bi puno mrštio zbog ovoga.
MARKO RAGUŽ
Sarajevo, ljeto 2023.
