Pitaj vjetar, zemlju, vodu..
Strancu reci muku tu
Neizgovorene riječi gdje li odu?
Da l’ poniru ili tonu?
__
Gusari mi lađu vuku
Ne uplovljavam u luku
I dok me vrane serviraju
Trava raste, cvijet cvjeta.
Nije došla toga jutra,
Nije ni juče
A neće kažu ni sjutra
Vlaga, korov noge hvata.
Leptir jedan oko vrata
Bistre oči
Grijeh gase
Bajka svaka već
Dogodila se
__
Gledali smo boje
Dok je sunce zalazilo iza grane, iza brda.
Osvrnuli smo se oko sebe,
Ostali na slikarskom platnu mrlja.
Milovan Kljajević
Milovan Kljajević, student ekonomije, počeo je da piše poeziju sasvim slučajno, tačnije čudnim spletom okolnosti. Kako u životu ništa nije slučajno tako je i Milovanu samo trebao okidač i da njegov talenat oživi i zablista u punom sjaju, a u ovom slučaju vino je bilo okidač.
Kako sam kaže, piše da bi našao svoju prvu, davno izgubljenu pjesmu i neće stati dok je ne pronađe, mada je obišao sva smetlišta i nema je nigdje.
Od januara 2021. poetski je urednik Vavilonske biblioteke.
