.
„Der Großmufti von Jerusalem (Amin al Husseini) bei den bosnischen Freiwilligen der Waffen-SS. Der Großmufti ist auf dem Truppenübungsplatz ein[getroffen] und schreitet die Front der angetretenen Freiwilligen mit erhobenem Arm ab“.
„Jerusalemski veliki muftija (Amin al Husseini) u obilasku SS–postrojbe koju čine bosanski dobrovoljci. Jedinica je postrojena na poligonu u čast Velikog muftije koji je pozdravlja sa podignutom rukom“.
I POD LEDOM RIJEKA TEČE…
.Kad govorimo o zloglasnoj „Handžar diviziji“ skoro da i nema potrebe nešto dodatno razotkrivati, ova slika kazuje sve. Ako bi mogli „misli fotografirati“ (što je Nikola Tesla sebi priželjkivao) imali bi savršen dokument. Naime, postoji jedna skrivena nit, nevidljiva i maglovita a istovremeno žilava i jaka, koja procese stvaranja „Handžar divizije“ povezuje sa zbivanjima uoči (ovog zadnjeg) rata, tokom rata, poratnim godinama, pa sve do danas. Nije to neka velika tajna, radi se (već pogađate) o organizaciji „Mladi muslimani“ i Aliji Izetbegoviću. Na slici vidimo muftiju Al Husseinia koji je doputovao iz Berlina u Sarajevo 1943. godine (po nalogu H. Himlera) sa zadatkom da pomogne formiranje SS postrojbe. Egipćanin je, što je bilo i za očekivati, oslonac pronašao u „Mladim muslimanima“ i Aliji Izetbegoviću. To nije nikakvo čudo jer je organizacija „Mladi muslimani“ od svog osnutka bila filijala egipatske „Džama Islamije“, što u prevodu znači mladi muslimani. Bakir ima svoju verziju prema kojoj je Alija (Izetbegović) bio predsjednik države i jedini zaustavljao etnička čišćenja. „Titova politika je provodila etničko čišćenje, a moj babo je to zaustavljao“…uvjerava nas Bakir.
„Svi najstrašniji simptomi nepatvorene stvarnosti odražavaju se u lažima dnevne štampe, i baš tu laž dnevne štampe, taj nesrazmjer između tragike onih koji stradaju i novinskog govora, kojim se to stradanje pretvara u dobit izvanrednog izdanja, tu laž, najveću laž takozvanog „junačkog velikog vremena“ treba razotkriti“ pisao je svojevremeno Miroslav Krleža.
Prije par tjedana je Emir Suljagić (direktor Memorijalnog centra Srebrenica) uzburkao javnost uputivši izvinjenje predsjedniku Svjetskog jevrejskog kongresa Menachemu Rosensaftu za zločine koje su počinili pripadnici „Handžar divizije“ za vrijeme 2. Svjetskog rata.
„Prije osamdeset godina jedan dio mojih sunarodnika stavio se u službu njemačke nacističke ideologije i naudio vama, vašem narodu, vašim očevima i majkama, djedovima i bakama. Ja vam se zbog toga izvinjavam i nadam se da ćete u vašim srcima naći mjesta za oprost”, kazao je Suljagić.
“Oni koji su služili u 13. Waffen SS diviziji ili bili sluge ustaškog režima Nezavisne Države Hrvatske, nisu to činili u ime našeg naroda. Njihova djela ne govore u naše ime ni danas. Naš narod i zemlja su bili porobljeni i pod okupacijom, naš glas je bio ugušen. Ako je neko imao pravo da govori u naše ime, to su bili bosanskohercegovački partizani i antifašisti poput Fadila Jahića, Pašage Mandžića, Avde Hume i brojnih drugih. U naše ime je govorio Derviš Korkut, koji je rizikovao svoj i život svoje porodice da spasi najvažnije što jedan narod može imati – pamćenje o sebi – kada je od nacista sakrio Hagadu”, kaže Suljagić.
Vjerujem da bi i sam Vili Brant ostao zadivljen. Treba biti „Krležijanac“ pa javno istupiti i ovako nešto reći.
Evo lijepe prigode da se bar na tren prisjetimo Miroslava Krleže kojemu je nedavno bila stotrideseta godišnjica rođenja. Teško je postati „Krležijanac“, neko reče, ali je još teže ostati „Krležijanac“. Pravo „Krležijanstvo“ može nad-živjeti sve pa i „post-krležijanske“ epohe, jedino ako je na tragu samoga Miroslava Krleže. Krležijanski dosljedno biti protiv svih autoriteta, kultova, institucija i vlasti, to nije lako. Biti Krležijanac podrazumjeva: ne samo biti krležijanski dosljedan – nego zauvijek ostati tako dosljedan…
Mnogi „brbljaju“ o tome kako se historija poigrava sa nama, te nam se kobajagi uvijek iznova ponavlja, nekad kao tragedija a ponekad, nećete vjerovati, kao farsa.
Za kraj ipak nešto u brehtovskom stilu: „Sve ostaje po starom“ („Alles bleibt beim Alten).
.
MARKO RAGUŽ Sarajevo, 25. 07. 2023.
https://radiogornjigrad.blog/2023/07/25/na-zapadu-nista-novo-im-westen-nichts-neues/
