VI Poglavlje
Cijelu tu godinu životinje su radile kao robovi. Ali u svom su poslu bile sretne, nisu zazirale ni od kakvog napora ili žrtve, svjesne da je sve što rade za njihovo dobro i za dobrobit onih koji će doći iza njih, a ne za gomilu lijenih i pokvarenih ljudskih stvorenja.
U proljeće i ljeto radili su po šezdeset sati tjedno, a u kolovozu Napoleon je objavio da će se raditi i nedjeljom poslije podne. Dodatni rad bio je sasvim dobrovoljan, ali svakoj životinji koja se ne odazove obroci će biti smanjeni na pola. Usprkos tome ispostavilo se da neki zadaci neće biti izvršeni. Žetva je bila nešto manje uspješna nego prošle godine, a na dva polja nisu posadili repu jer oranje nije bilo završeno na vrijeme. Moglo se predvidjeti da će naredna zima biti vrlo teška.
Oko vjetrenjače iskrsnule su nepredvidene teškoće. Na farmi se nalazilo bogato nalazište vapnenca, a u jednoj od sporednih zgrada pronađeno je mnogo pijeska i cementa, pa je materijal za gradnju bio pri ruci. U početku životinje nisu mogle riješiti problem kako razbiti stijene u komade odgovarajuće veličine. Izgledalo je da se to može učiniti samo pijukom i željeznim polugama, kojima se, međutim, životinje nisu mogle služiti. Tek nakon više tjedana uzaludnog napora nekom se javila prava ideja — iskoristiti silu teže. Ogromne stijene, prevelike za upotrebu, ležale su na dnu kamenoloma. Životinje bi ih privezale za uže, a onda su sve zajedno, krave, konji, ovce, svaka životinja koja je mogla pridržati uže — u kritičnim momentima pridružile bi se i svinje — očajno sporo vukle stijene strminom do vrha, da bi ih potom gurnule natrag i tako razbile na manje komade. Prenošenje razbijenih komada bilo je razmjerno jednostavno. Konji su ih odvozili teretnim kolima, ovce su nosile komad po komad; čak su se Muriel i Benjamin upregli u neka stara kola i dali svoj doprinos. Do kraja ljeta skupili su dovoljno kamenja i onda je, pod nadzorom svinja, počela gradnja.
Ali napredovalo se sporo i tegobno. Često je trebao čitav dan napornog i iscrpljujućeg rada da se jedna stijena dovuče do vrha, a ponekad se dogodilo, kada bi je gurnuli natrag, da se ipak nije razbila. Ništa se nije moglo učiniti bez Boxera koji je imao snage kao sve druge životinje zajedno. Kada bi stijena počela kliziti nizbrdo, a s njom i životinje, Boxer bi se uvijek našao na pravom mjestu, povukao uže i zaustavio klizanje. Svi su bili zadivljeni kada bi ga vidjeli kako se, sav usopljen, s mukom, malo-pomalo penje uz obronak, dok mu se vrhovi kopita zarivaju u tlo a velika leda prekrivaju znojem. Clover ga je ponekad upozoravala da bude oprezan i da se previše ne napreže, ali Boxer je nije slušao. Njegova dva gesla “Radit ću više” i “Napoleon je uvijek u pravu” bila su mu dostatan odgovor na sve poteškoće. Dogovorio se da ga pjetlić, umjesto pola sata, budi tri četvrt sata ranije. A u slobodnim trenucima, kojih više nije bilo mnogo, sam bi odlazio u kamenolom, skupljao komade; stijenja i bez ičije pomoći vukao ih do gradilišta vjetrenjače.
Usprkos napornom radu životinjama tog ljeta nije bilo loše. Ako već nisu imale više hrane nego u Jonesovo doba, nisu je imale ni manje. To, da je trebalo hraniti samo sebe a ne još i petero razuzdanih ljudskih stvorenja bila je tolika prednost, da je trebalo učiniti mnogo pogrešaka da se to primjetnije osjeti. A iz raznih razloga životinjske metode rada su bile efikasnije pa se uštedjelo mnogo radnog vremena. Neki poslovi, na primjer, plijevljenje, obavljeni su s temeljitošću nedostižnom ljudskim bićima. Budući da sada nijedna životinja nije krala, nije bilo potrebno ogradom odijeliti pašnjak od oranica, čime je ušteđeno mnogo posla oko održavanja živica i prolaza. Usprkos tome, kako je ljeto odmicalo, počele su se osjećati razne nepredviđene nestašice. Trebali su parafinskog ulja, čavala, užadi, dvopeka za pse, željeza za konjske potkove, a ništa od toga nije se moglo proizvesti na Farmi. Pored raznog oruđa, uskoro će im zatrebati sjemenja i umjetnog gnojiva a, konačno, i postrojenje za vjetrenjaču. Nitko nije mogao zamisliti kako će se to nabaviti.
Jedne nedjelje ujutro, kada su se životinje okupile da prime raspored, Napoleon objavi da se odlučio za novu politiku. Od sada će Životinjska farma trgovati sa susjednim farmama; naravno, ne s trgovačkim namjerama, već jednostavno stoga da se nabave neki materijali koji su im hitno bili potrebni. Vjetrenjača je preča od svega, zato je sklopio ugovore o prodaji stoga sijena i dijela žetve žita, a kasnije, ako ustreba, novac će se morati nabaviti prodajom jaja, za koja je u Vilingdonu uvijek bilo interesa. Kokoši će, rekao je Napoleon, pozdraviti ovu žrtvu kao svoj posebni doprinos gradnji vjetrenjače.
Životinje su ponovo osjetile izvjesnu nelagodu. Nikada imati posla s ljudskim bićima, nikada trgovati, nikada koristiti novac — nisu li to bile neke od najranijih odluka koje su donijele na prvoj pobjedonosnoj Sjednici nakon Jonesova progonstva? Sve su se životinje sjećale da su donijele takve odluke, ili su barem mislile da se sjećaju. Četiri mlada krmka, koji su protestirali kada je Napoleon ukinuo Sjednice, sramežljivo su digla glas, ali psi su ih odmah ušutkali strašnim režanjem. Onda su, kao i obično, ovce počele sa “Četiri noge dobre, dvije noge loše!” i tako raspršile trenutačnu nelagodnost. Na kraju, Napoleon podiže nogu da ih umiri i objavi da je već sklopio sve ugovore. Neće biti potrebe da i jedna životinja dođe u dodir s ljudima, jer to bi, jasno, bilo nepoželjno. Namjeravao je sav teret uzeti na svoja pleća.
Stanoviti gospodin Whymper, bilježnik koji živi u Willingdonu, pristao je da bude posrednik između Životinjske farme i vanjskog svijeta; svakog ponedjeljka ujutro on će dolaziti na Farmu po upute. Napoleon završi govor uobičajenim poklikom “Živjela Životinjska farma!” i, nakon što su otpjevale “Životinje Engleske”, raspusti životinje.
Kasnije je Squealer obišao Farmu i smirivao životinje. Uvjerio ih je da odluka o zabrani trgovanja i upotrebe novca nikada nije bila izglasana, čak niti predložena. To je izmišljotina koja vjerojatno ima korijen u lažima što ih je u početku širio Snowball. Neke životinje još su pomalo sumnjale, ali Squealer ih lukavo zapita: “Drugovi, jeste li sigurni da tako nešto niste sanjali? Imate li ikakav dokaz o takvoj odluci? Je li ona negdje zapisana?” A budući da zaista nije postojalo ništa napismeno, životinje su bile zadovoljne što se radi o zabuni.
Gospodin Whymper je, prema dogovoru, svakog ponedjeljka posjećivao farmu. Bio je to omanji čovjek, prepredena izgleda, sa zaliscima; nije bio odveć poslovan bilježnik, ali je bio dovoljno oštrouman da prije ostalih shvati da će Životinjska farma trebati posrednika i da bi moglo biti korisno zastupati njene interese. Životinje su s jezom promatrale njegove odlaske i dolaske i izbjegavale ga koliko god su mogle. Pa ipak, kad su vidjele kako Napoleon, na svoje četiri noge, izdaje naređenja Whymperu koji je stajao na dvije noge, bile su ponosne i djelomice pomirene s novim sporazumom. Njihovi odnosi s ljudima više nisu bili sasvim isti kao prije. Sada, kada je poslovala uspješnije, ljudi nisu manje mrzili Životinjsku farmu; zapravo, mrzili su je više nego ikada. Svi su smatrali da je neumitna sudbina Farme da prije ili kasnije propadne, a iznad svega su željeli da vjetrenjača ne uspije. Okupljali bi se u krčmi i crtajući dijagrame jedan drugome dokazivali da će se vjetrenjača sigurno srušiti, a ukoliko se to kojim slučajem i ne dogodi onda, sigurno, neće nikad proraditi. Pa ipak, i protiv svoje volje, osjećali su stanovito poštovanje prema spretnosti kojom su životinje vodile svoje poslove.
Samim tim što “Životinjsku farmu” više nisu zvali “Vlastelinska farma” već njenim pravim imenom, ljudi su dokazivali da o njoj drugačije misle. Također su prestali podržavati Jonesa, koji je izgubio nadu da će povratiti Farmu i odselio se iz ovog kraja. S vanjskim svijetom Životinjska farma saobraćala je jedino preko Whympera, ali su stalno kružili glasovi da Napoleon namjerava sklopiti poslovni ugovor ili s gospodinom Pilkingtonom s Foksvuda ili s gospodinom Frederickom s Pinchfielda — ali, kako je zamijećeno, nikada se istovremeno nije govorilo o obojici.
Otprilike u to vrijeme svinje su se neočekivano preselile u Jonesovu kuću i tu se nastanile. Ponovo se životinjama pričinilo da se sjećaju odluke protiv toga i ponovo ih je Squealer uspio uvjeriti u suprotno. Apsolutno je potrebno, rekao je, da svinje, koje su mozgovi Farme, imaju mirno mjesto za rad. A i dostojanstvu Vođe (u posljednje vrijeme Squealer je počeo govoriti o Napoleonu kao o “Vođi”) više odgovara da živi u kući nego u običnom svinjcu. Usprkos tome, nekim je životinjama smetalo kada su čule da svinje ne samo da jedu u kuhinji i koriste salon kao sobu za odmor, već i spavaju u krevetima. Boxer je prešao preko toga s uobičajenim
“Napoleon je uvijek u pravu”, ali je Clover, kojoj se činilo da se sjeća strogog pravila protiv spavanja u krevetu, otišla u sušu i tamo pokušala odgonetnuti Sedam zapovijedi. Budući da je mogla pročitati samo nekoliko pojedinačnih slova, dovela je Muriel.
“Muriel”, reče, “pročitaj mi Četvrtu zapovijed. Ne stoji li u njoj da je zabranjeno spavati u krevetu?”
Muriel je sricala s naporom.
“Ona glasi… ‘Nijedna životinja ne smije spavati u krevetu s plahtama’”, izustila je konačno.
Začudo, Clover se nije sjećala da je Četvrta zapovijed spominjala plahte, ali ako je tako pisalo na zidu bit će da tako i jest. A Squealer, koji se tog trenutka, u pratnji dva-tri psa, našao u blizini, postavi čitavu stvar na pravo mjesto.
“Znači, drugovi, čuli ste”, reče, “da mi svinje sada spavamo u krevetima. A zašto ne bismo?
Valjda ne smatrate da je ikada postojala odluka protiv kreveta? Krevet označava mjesto za spavanje. Ako pravilno gledamo, hrpa slame u staji je krevet. Odluka je bila protiv plahti, koje su ljudski izum. Mi smo, međutim, odstranili plahte i spavamo na gunjevima. I tako se spava vrlo udobno. Ali, s obzirom na misaoni posao koji obavljamo, mogu vam reći, drugovi, ne udobnije nego što nam je potrebno. Drugovi, zar nam želite oduzeti pravo na odmor? Zar želite da svoje dužnosti obavljamo premoreni? Sigurno nitko od vas ne želi da se Jones vrati?”
Životinje odmah potvrdiše da to ne žele i više se nije spominjalo da svinje spavaju u krevetima. Nitko nije prigovorio ni kada je objavljeno da će svinje ustajati sat kasnije od ostalih životinja.
Krajem jeseni životinje su bile umorne, ali sretne. Godina je bila naporna, a nakon prodaje dijela sijena i žita hrane nije bilo u izobilju; međutim, vjetrečanja je bila nadoknada za sve. Bila je gotovo dopola izgrađena. Nakon žetve nastupilo je vedro i suho vrijeme; životinje su radile napornije nego ikada smatrajući vrijednim truda da čitav dan vuku kamene blokove ako se na taj način zidovi mogu podići makar i pedalj više. Boxer je izlazio čak i noću te za punog mjeseca sam radio sat, dva. U slobodnim trenucima životinje bi šetale oko poludovršene vjetrenjače, divile se čvrstoći i uspravnosti njenih zidova i čudile se da su u stanju izgraditi nešto tako zadivljujuće. Samo se stari Benjamin nije oduševljavao vjetrenjačom; kao i obično izustio je samo ciničnu primjedbu — da magarci dugo žive.
Stigao je studeni a s njime i jaki jugozapadni vjetrovi. Morali su prekinuti gradnju jer je vrijeme bilo suviše kišovito da bi se beton mogao miješati. Jedne noći oluja je bila toliko jaka da je do temelja potresla gospodarske zgrade, a s krova suše odletjelo je nekoliko crepova. Kokoši su se probudile i prestrašeno kokodakale jer su sve, u isto vrijeme, sanjale da se u daljini čuo pucanj puške. Ujutro, kad su izašle iz staja, životinje su primijetile da je srušen jarbol zastave i da je jedan brijest u dnu voćnjaka iščupan poput travke. Tren kasnije začuli su se očajni krici. Ukazao im se strašan prizor. Vjetrenjača je bila u ruševinama.
Smjesta potrčaše prema brežuljku. Napoleon, koji je obično mirno šetkao, trčao je na čelu. Da, srušen do temelja, ovdje je ležao plod svih njihovih bitaka, a kamenje, koje su razbijale i teglile s toliko muke, ležalo je razbacano svuda uokolo. Nemoćne da progovore, tužno su stajale promatrajući ostatke urušenog kamenja. U toj tišini Napoleon je obilazio mjesto katastrofe i povremeno njuškao zemlju. Oštro je mahao ukrućenim repom; to je bio znak napregnute duhovne aktivnosti. Iznenada zastade, kao da se odlučio.
“Drugovi”, reče mirno, “znate li tko je za ovo odgovoran? Znate li tko je došao noću i srušio našu vjetrenjaču? SNOWBALL!” zaurla iznenada, poput groma. “To je učinio Snowball! Iz čiste zlobe, želeći onemogućiti naše planove i osvetiti se za jednoglasno progonstvo taj izdajnik je pod plaštem noći dopuzao ovamo i razorio naš trud od gotovo godinu dana. Drugovi, na licu mjesta osuđujem Snowballa na smrt. Životinja koja ga privede pravdi dobit će odlikovanje ‘Životinjski heroj drugog reda’ i pola vagona jabuka. Čitav vagon dobit će onaj tko ga uhvati živa.”
Životinje je potreslo saznanje da je Snowball mogao učiniti takvu podlost. Začuli su se gnjevni krici i sve počeše razmišljati kako da ga uhvate ako se ikada vrati. Odmah zatim, malo dalje od brežuljka, u travi su otkriveni tragovi svinje. Nije ih bilo mnogo, ali su vodili prema prolazu u živici. Napoleon ih je pomno onjušio i rekao da su Snowballovi. Prema njegovom mišljenju Snowball je vjerojatno došao iz smjera Foksvuda.
“Nema više odgađanja, drugovi”, reče Napoleon nakon što je ispitao tragove. Pred nama je posao. Već danas ujutro počet ćemo ponovo graditi vjetrenjaču i to će potrajati čitavu zimu, i po kiši i po suncu. Pokazat ćemo tom bijednom izdajniku da ne može tako lako uništiti naš trud. Zapamtite, drugovi, ne smijemo mijenjati naše planove: provest ćemo ih do konačne pobjede. Naprijed drugovi! Živjela vjetrenjača! Živjela Životinjska farma!”
Džordž Orvel
nastaviće se
