Dial M for Murder, igrani, triler, SAD, 1954
REŽIJA: Alfred Hitchcock
ULOGE:
Ray
Milland (Tony Wendice),
Grace Kelly (Margot Wendice),
Robert
Cummings (Mark Halliday),
John Williams (glavni inspektor
Hubbard),
Anthony Dawson (Charles Swann)
SCENARIJ:
Frederick
Knott (prema vlastitoj drami)
FOTOGRAFIJA:
Robert
Burks
GLAZBA:
Dimitri
Tiomkin
MONTAŽA:
Rudi
Fehr
SADRŽAJ:
Bivši tenisač Tony Wendice oženjen je bogatom i otmjenom Margot, koja već neko vrijeme održava preljubničku vezu s naočitim američkim piscem krimića Markom Hallidayem. Nakon što dozna za supruginu nevjeru, Tony iz straha da bi moglo doći do razvoda i da bi mogao ostati bez njezina novca odluči organizirati Margotino ubojstvo. Za taj posao angažira profesionalnog kriminalca Charlesa Swanna, dok sebi istovremeno počne pripremati alibi. Swan bi u njihov stan trebao ući pomoću rezervnog ključa koji će mu ostaviti Tony, dok će on istovremeno biti na zabavi s koje će u ključnom trenutku telefonski nazvati suprugu, te bi ju ubojica tada trebao napasti. No sve će se neočekivano zakomplicirati kad se naizgled brižno pripremljen plan izjalovi te kad Margot u samoobrani ubije Swanna. To će pred Tonyja postaviti novi izazov, jer će ubojicu morati prikazati kao ucjenjivača te tako sa sebe otkloniti svaku sumnju.
Triler-drama Nazovi M radi umorstva, za ulogu u kojoj je Grace Kelly 1955. godine nominirana za najprestižniju britansku nagradu BAFTA u kategoriji najbolje inozemne glumice, izuzetno je uspjela ekranizacija istoimenog kazališnog komada britanskog dramatičara i scenarista Fredericka Knotta. Njegov dramski tekst prethodno je dvije godine ranije ekraniziran u formi televizijske krimi-drame, kao 12. epizoda treće sezone serije Saturday Night Theatre, a iste godine je s velikim uspjehom izveden na čak dvjema kazališnim pozornicama, na londonskom West Endu i na Broadwayu. Film za koji je Knott napisao i scenarij, a koji je Hitchcock snimio i izvorno želio prikazivati u 3D-tehnologiji, od čega se naposljetku predominantno odustalo zbog nedostatka interesa tadašnje kino-publike kao i složenosti projekcija, redatelj je realizirao umjesto drugog projekta na kojem je radio s tadašnjim poslovnim partnerom, medijskim mogulom Sidneyjem Bernsteinom, a riječ je bila o adaptaciji romana The Bramble Bush Davida Duncana. Hitchcock je maksimalno obazrivo pristupio izvornom dramskom tekstu, u kojem je uživao zbog jednog od njemu omiljenih motiva, onog prijestupa koji počini senzualna plavuša koja zbog toga s jedne strane biva izložena strogom muškom nadzoru, dok joj s druge prijeti kazna od strane sofisticiranog dominantnog muškarca. Grace Kelly je savršena u ulozi nježne, ranjive i nedužne žrtve, no izuzetno sugestivno režiranim filmom koji imponira i pedantnom promišljenošću i kompozicijom svakog kadra, ipak dominira briljantni Ray Milland. Glumac ovjenčan Oscarom za glavnu ulogu alkoholizmom i autodestruktivnošću pogođenog pisca u remek-djelu Izgubljeni vikend Billyja Wildera, maestralno tumači izuzetno inteligentnog i šarmantnog negativca koji uvijek mora biti korak ispred mogućih protivnika. Hitchcock majstorski koristi ograničeni prostor zbivanja, koji je logičan zbog teatarskog zaleđa djela, a to ograničenje jedan je od razloga zašto su i Knottov predložak i ovaj film doživjeli niz adaptacija i prerada, podjednako na filmu kao i na televiziji. Možda najpoznatiji među njima je triler Savršeno ubojstvo redatelja Andrewa Davisa iz 1998. godine, s Michaelom Douglasom i Gwyneth Paltrow u glavnim ulogama. Kao zanimljivost vrijedi izdvojiti da je Hitchcock isprva na umu imao drugačiju glumačku podjelu, s Deborah Kerr kao Margot, Caryjem Grantom kao Tonyjem i Williamom Holdenom u ulozi Marka, no od nje je morao odustati nakon što je najprije Grant odbio angažman, jer nije želio narušiti svoj imidž „zlatnog dečka” Hollywooda, da bi ubrzo zbog drugih angažmana odustali i Kerr i Holden.
BOJA, 105′