„Neka oprosti gospođa Europa, ona nema spomenike kulture. Pleme Inka i Maja u Americi ima spomenike, Egipat ima prave spomenike kulture. Neka oprosti gospođa Europa, samo Bosna ima spomenike. Ima stećke, Bosna ima svoje stećke. Šta je stećak? Oličenje gorštaka Bosanca! Šta radi Bosanac na stećku? Stoji uspravno! Digao glavu, digao ruku! Ali nigdje, nigdje, nikad, niko nije pronašao stećak na kome Bosanac kleči i moli. Stećak na kome je Bosanac prikazan kao sužanj“. Miroslav Krleža
„KAMEN I ZVIJEZDE VAS NEĆE NIKADA IZDATI“ (Miraš Martinović)
Pravu medijsku buru je podigao Milorad Mitrović, direktor crnogorske NVO Breznica, ustvrdivši da postoji „dilema jesu li neki od stećaka ispred Zemaljskog muzeja u Sarajevu odnijeti iz Pljevalja krajem 19. Stoljeća“?
Adisa Lepić, kustosica ovog muzeja, tvrdi da su stećci vlasništvo naše države. Sporni eksponati su doneseni sa BH lokaliteta, pojašnjava kustosica, te pominje nekropole u Bileći (Radmilovića Dubrave) i Vranjevo selo kraj Neuma.
Jesu li izložbeni eksponati stećaka ispred Zemaljskog muzeja uistinu naši?
Rat za stećke je pokrenut, uprkos ovim tvrdnjama. Pandorina kutija je otvorena, slutimo najstrašniji mogući scenario. Na pomolu je „majka svih bitaka“, odnosno bitka za bolju povijest. Svi vidimo šta se zbiva danas, znamo i šta će biti sutra, izgleda da još jedino nismo načisto s time „šta je bilo i kako je bilo juče“.
Zašto sada ne bi mogao po istoj logici i Dragan Jurković, načelnik Neuma, zatražiti da se njihovi stećci vrate na svoj matični lokalitet, odnosno tamošnju nekropolu stećaka u Vranjevu selu, koja bi mogla u bliskoj budućnosti postati velika turistička atrakcija.
„Osjećam se kao neko ko je cijeloga života bio slijep, pa onda iznenada pred smrt progledao. Strah me je da ću umrijeti ne upotrijebivši svoje oči“, reče iz daleke daljine jedan kojem smrt ne mogaše ništa.
O VREMENIMA KAD SU „GUSKE“ ZAVODILE BOGOVE
Meksikanski istraživač Robert Salinas Prajs nas onomad podrugljivo nazva „Homerovom slijepom publikom“ jer smo rezultate njegovih istraživanja o Troji osporili i oborili. Meksikanac je o svojim istraživanjima napisao više knjiga, a jedna od njih je prevedena na naš jezik i objavljena upravo pod imenom „Homerova slijepa publika“.
Samo se od sebe nameće pitanje: Kome je smetala Troja?
Ni Teba nije daleko, ako je Troja tu. U današnjem Neumu, kakve li slučajnosti, postoji jedna ulica koja nosi ime „Stepenište Teba“. Sad ćete možda pomisliti: Ah, dragi Bože, pa ima tu nešto. Eto vam očiglednog dokaza, ime Teba se ipak pominje, nije zaboravljeno. U potragu za istinom bi možda trebalo krenuti sa pomenutih „skalina vječnosti“, one će nas povesti u pravom smjeru.
Robert Salinas Prajs je nakon dugogodišnjih istraživanja ustanovio da se drevna Teba nalazila na području današnjeg Neuma.
Tu čudesima nije kraj, glavno tek slijedi:
Prva velika knjižnica antičkog perioda je bila, vjerovali ili ne, u selu stari Klek kod Neuma.
Sad će neko reći „ma pusti te prazne priče, nema tragova – nema dokaza“.
Ima, ima dokaza.
„Kameni stećci i zvijezde vas neće nikada izdati“, zapisao je negdje crnogorski književnik Miraš Martinović. Postoje i tragovi i dokazi za ove tvrdnje. Prema istraživanju Miraša Martinovića Heleni su preuzeli Ilirsko nasljeđe praveći od njega svoje mitove i legende, a Ilijadu i Odiseju su preveli na svoj jezik tek 4 vijeka kasnije, odnosno 800 godina prije nove ere. Bilo bi zaista lijepo ako se pokaže da je Homer „naše gore list“, jer ako je Homer naš onda je naša i „Ilijada“ i „Odiseja“. Možda pogubljene kockice ovog našeg mozaika uistinu krije drevna Tebanska biblioteka. „Kameni stećci i zvijezde vas nikada neće izdati“, zapisao je negdje crnogorski književnik Miraš Martinović.
Draga moja gospodo, tokom ljetovanja u Neumu obiđite područje u zeleđu Neuma, tamo ćete pronaći veliku nekropolu stećaka sa kojih možete odgonetnuti pomenutu misteriju.
Da to nije Radimlja, kameno biserje stolačke nekropole?
Ne, nije riječ o Radimlji.
Kao što pomenusmo u uvodu i Neum ima svoju nekropolu stećaka, koja se nalazi na području današnjeg Vranjeva sela.
Bijaše to u davna vremena kada je Zeus stvorio naraštaj „božanskih heroja“ koje su negdašnji ljudi zvali i polubogovima. U početku je sve bilo lijepo i bajno, a onda je „ružno“ prekrilo sve ono što je bilo lijepo. Idilična era „božanskih heroja“ nije dugo trajala, jer je na kraju i njih uništio rat i razdor. Jedne pred sedmorim vratima Tebe, a ostale na bojištu pod Trojom kamo su u golemom broju doplovili radi lijepe Helene.
Ova Trojanska kraljica čarobne ljepote je po nekima kći Nemeside, boginje Odmazde ili Kazne. Zevs je Nemesidu koja je živjela u obliku guske obljubio prerušen u labuda. Eto vidite, bilo je i takvih vremena kada su guske zavodile Bogove. Nemesida je položila plavo i srebrno jaje, koje su igrom slučajnosti došle u posjed vragolaste Lede. Helena se rodila iz srebrnog jajeta, a Leda ju je odgojila kao sopstvenu kćerku. Neki se kunu da su jaja sličnog oblika i boje viđali u onom famoznom Orvelovom kokošinjcu.
Kao što rekosmo i ova slavna epoha je završila na „smetljištu povijesti“, zbog međusobnih ratova i razdora.
Bog Zevs im je dao nakon smrti boravište na kraju svijeta, u okeanu, na otoku blaženih…
Uh, ala je zagušljivo, u prostoriji ponestaje kisika. Ajde bolan manimo se Orvelovog kokošinjca, preče je prozboriti par riječi o kiseoniku:
POSIDONIA OCEANIKA I ŠETNJA PODMORSKIM LIVADAMA
Prirodni balans je poremećen, kisika je sve manje a nas je sve više. Prema statistici broj stanovnika na planeti je 1950. bio dvije i pol milijarde, sada već preko osam, a 2050. možda i cijelih 25 milijardi ljudi. Hoće li biti kisika dovoljno za sve? O kisiku ovisimo jednako kao o vodi. Rijetkima je poznato da morske biljke proizvode neuporedivo više kisika od njihovih kopnenih sestara. Onaj ugodni i opojni miruh mora za kojim toliko čeznemo posljedica je djelovanja sunca na podmorski biljni svijet koji puni vazduh kisikom. Posidonia oceanika i njene livade istinske su morske šume koje proizvode i do 14 litara kisika na dan po metru kvadratnom zbog čega je opravdano možemo nazvati i plućima mora. Imaju čitav niz iznimno važnih ekoloških funkcija: pročišćavanje morske vode, sudjelovanje u ciklusu kruženja hranjivih soli u moru, stabilizacija morskog dna, ublažavanje djelovanja valova i erozije obalnih područja.U livadama živi, hrani se i razmnožava nekoliko stotina vrsta biljaka i životinja, od kojih su mnoge gospodarski važne vrste riba, rakova, glavonožaca, puževa i školjkaša. U jesen stari listovi otpadaju i nerijetko dolaze na plaže gdje se skupljaju u velikim količinama te su bogat izvor hranjivih sastojaka koje obogaćuje more. Zbog iznimne uloge u održavanju cjelokupne ravnoteže morskog okoliša ove čudesna livade posidonije uvrštene su u prioritetna staništa u okviru europske ekološke mreže “Natura 2000“..
Marko Raguž
Sarajevo, 26. 06. 2024.
