Poštovani slušatelji… a sada… gradonačelnik grada New Yorka, cijenjeni Fiorello Henry La Guardia…
…Prošlog četvrtka navečer u našem gradu New Yorku u svojoj skromnoj hotelskoj sobi preminuo je čovjek u dobi od 87 godina. Zvao se Nikola Tesla. Umro je u siromaštvu, a bio je jedan od najkorisnijih i najuspješnijih ljudi koji su ikada živjeli. Njegova su postignuća golema i kako vrijeme ide, postaju još veća. Nikola Tesla je mogao zgrnuti stotine milijuna dolara, mogao je postati najbogatiji čovjek u zemlji, na svijetu, da je mario za bogatstvo. Ali nije. (…)
Nikola Tesla je bio veliki humanitarac, istinski znanstveni genije, znanstvenik-pjesnik. Dok je bio među nama, učinio je nevjerojatno čudesne, izvanredne stvari. Jednostavno ih je učinio da služe čovječanstvu i za svoje zasluge nije tražio ništa zauzvrat. Nije mario za novac. Nije mario za čast, jer tko daje jednom čovjeku pravo da iskazuje čast drugome. Takav je bio njegov stav. Zahvalnost nije očekivao niti tražio. Nikoli Tesli nije bilo stalo da bude plaćen za ono što je učinio za ljudski rod. (…)
Njegov život je trijumf. (…) Tesla nije mrtav, itekako živi među nama. Među nama je pobjeda njegova života, njegovo postignuće koje ovdje slavimo. Mi mu ne iskazujemo počasti. Okupili smo se ovdje da bismo osjetili taj trijumf jednog ljudskog života i da bismo podijelili osjećaje s vama.
Dio posmrtnog govora koji je pročitao gradonačelnik grada New Yorka, Fiorello Henry La Guardia, povodom smrti Nikole Tesle, na radiju WNYC, 10. siječnja 1943. godine.
U svibnju 1900. godine, u časopisu The Century Magazine, objavljen je pod naslovom Problem povećanja ljudske energije jedan od najznačajnijih članaka svjetskog znanstvenika i inovatora Nikole Tesle.
Ovaj se članak iščekivao mjesecima. Nakon mnogih izuma na području izmjeničnih struja visokih frekvencija i visokog napona koje je već bio predstavio najvećim autoritetima onoga vremena, Nikola Tesla se povukao u svoj laboratorij u Colorado Springsu na daljnja istraživanja obavijena velom tajne. Tijekom gotovo devet mjeseci Teslinog predanog rada, oči tadašnjeg znanstvenog svijeta Amerike, Engleske i Francuske bile su usmjerene prema Colorado Springsu s nestrpljenjem iščekujući što će novoga ovaj genije donijeti.
S prijateljem i urednikom časopisa The Century Magazine, Robertom Johnsonom, Tesla se dogovorio da će napisati članak o rezultatima istraživanja u kojem će objasniti sustav bežičnog prijenosa energije i njegovu praktičnu primjenu te priložiti fotografije visokofrekventnog oscilatora. Po povratku u New York, Johnson je u Teslinu čast priredio svečanu večeru nakon koje mu je Tesla predao svoj članak.
Johnson je bio razočaran! U članku nije bilo ničega od znanstvenog prikaza rezultata istraživanja. Naime, Tesla se usmjerio na objašnjavanje dubokog smisla i svrhe svoga rada te kakve to posljedice i utjecaj može imati na razvoj i napredak čovječanstva. Na Johnsonovu molbu, Tesla proširuje i nadopunjuje članak znanstvenim prikazima rezultata istraživanja, ali ih povezuje s još detaljnijom razradom filozofskih pitanja o napretku čovjeka.
Članak je napokon objavljen u svibnju 1900. godine. Interes je bio velik, a nakon objavljivanja o njemu pišu i mnogi drugi časopisi širom SAD-a i Europe i objavljuju njegove dijelove. U nastavku donosimo dijelove članka:
…Od svih raznovrsnih pojava koje priroda pruža našim osjetilima, nijedna nas ne ispunjava većim čuđenjem od toga nezamislivo složenog kretanja koje u svojoj sveukupnosti definiramo kao ljudski život. Njegovo misteriozno podrijetlo iza vela je zauvijek neprobojne tame prošlosti, njegov karakter je postao neshvatljiv zbog njegove beskrajne složenosti, a njegova sudbina skrivena u neizmjernim dubinama budućnosti. Odakle potječe? Što je? Čemu teži? Sve su to velika pitanja na koja su mudraci svih vremena nastojali odgovoriti.
…Rođenje, rast, starost i smrt pojedinca, obitelji, rase ili naroda, što je to nego ritam? Znači da su sve životne manifestacije, čak i u najsloženijem obliku, kao npr. u čovjeku, ma koliko bile isprepletene i neshvatljive, samo jedan pokret na koji se moraju primijeniti isti opći zakoni kretanja koji vladaju u cijelom fizičkom Univerzumu. Kad govorimo o čovjeku, mislimo na pojam čovječanstva u cjelini (…)
Ali, može li itko danas sumnjati da svi milijuni pojedinaca i svi bezbrojni tipovi i karakteri čine jednu sveukupnost, jedinku? Iako smo slobodni misliti i djelovati, mi se držimo zajedno nerazdvojnim vezama poput zvijezda na nebu. Mi ne vidimo te veze, ali ih osjećamo. Porežem prst i to me zaboli: taj je prst dio mene. Vidim povrijeđenog prijatelja i to me također zaboli: moj prijatelj i ja smo jedno. Vidim povrijeđenog neprijatelja, grumen materije, za koji me najmanje briga od svega na svijetu, ali to me ipak rastužuje. Zar to ne pokazuje da je svatko od nas samo jedan dio cjeline?
Stoljećima je ova ideja zastupljena u savršeno mudrom učenju religije, vjerojatno ne samo kao sredstvo za osiguravanje mira i harmonije među ljudima, već kao duboko ukorijenjena istina. Budisti to izražavaju na jedan način, kršćani na drugi, ali jedni i drugi kažu isto: mi smo svi jedno.
Prvo se zapitajmo: odakle dolazi sva pokretačka snaga? Što je izvor koji pokreće sve? Mi vidimo ocean kako raste i opada, rijeke teku, vjetar, kiša, gràd i snijeg udaraju po našim prozorima, vlakovi i parobrodi dolaze i odlaze; čujemo štropot kola, glasove s ulice; mi osjećamo, mirišemo i kušamo, i razmišljamo o svemu tome. A sav taj pokret, od udara vala moćnog oceana do onog suptilnog kretanja u našim mislima, ima samo jedan zajednički uzrok. Sva ta energija izvire iz jednog jedinog središta, jednog izvora – Sunca. Sunce je izvor koji sve pokreće. Sunce održava sav ljudski život i daje svu ljudsku energiju. Drugi odgovor koji smo pronašli na gornje veliko pitanje jest sljedeći: da bi se povećala sila koja ubrzava ljudsko kretanje, treba se okrenuti većem korištenju Sunčeve energije. Mi cijenimo i poštujemo one velike ljude prošlih epoha čija su imena povezana s besmrtnim dostignućima i koji su se pokazali kao dobročinitelji čovječanstva: vjerskog reformatora s njegovim mudrim životnim izrekama, filozofa s njegovim dubokim istinama, matematičara s njegovim formulama, fizičara s njegovim zakonima, izumitelja s njegovim principima i tajnama koje je izvukao iz prirode, umjetnika s njegovim oblicima lijepog. Ali tko cijeni njega, najvećeg od svih – tko može reći njegovo ime – koji je prvi počeo koristiti Sunčevu energiju da uštedi trud slabog ljudskog stvora? To je bio prvi čovjekov čin znanstvene filantropije, a njegove su posljedice nesagledive.
…Nema sumnje da od svih otpora uslijed trenja, onaj koji najviše usporava ljudsko kretanje jest neznanje. Nije bez razloga rekao Buddha, čovjek mudrosti: Neznanje je najveće zlo svijeta. Trenje koje rezultira iz neznanja i koje se znatno povećava zbog brojnih jezika i nacionalnosti, može se smanjiti samo širenjem znanja i unifikacijom heterogenih elemenata čovječanstva. To bi bio najbolje uložen trud.
…Tako masa koja se na početku opire kretanju, jednom pokrenuta, povećava energiju. Znanstvenik ne teži neposrednom rezultatu. On ne očekuje da će se njegove napredne ideje spremno prihvatiti. Njegov rad je kao rad onoga koji sije za budućnost. Njegova dužnost je postaviti temelje za one koji će doći i pokazati put. On živi, radi i nada se s pjesnikom koji kaže:
Pruža mi uzvišenu sreću,
što radom svojih ruku svaki dan ostvarujem!
Ne dopusti da se umorim.
Ne, to nisu prazni snovi:
zasad samo izdanci, to će nam drveće
jednom dati plod i hlad.
J. W. von Goethe, Nada
Prema: Century Illustrated Magazine, The Problem of Increasing Human Energy by Nikola Tesla, June 1900.
Priredila: Marta Šimoković
http://www.tesla-museum.org/meni_sl.htm
http://nova-akropola.com/covjek-i-svijet/aktualno/nikola-tesla-problem-povecanja-ljudske-energije/
