Postoje književni junaci koji su značajniji od svojih tvoraca. Conan Doyle je jedan od onih pisaca čiji je junak, detektiv Sherlock Holmes postao poznatiji od svog tvorca. Junak je čak postao toliko popularan da ga je pisac, koji nikako nije bio zadovoljan zbog uspjeha njegovog junaka, jednom ubio, pa ga je na zahtjev uznemirene publike morao „oživjeti“. Conan Doyle je bio iz obitelji u kojoj su mnogi bili nadareni za umjetnost, sam je bio dobro obrazovan, jedno vrijeme radio kao liječnik, napisao mnoge knjige različitih žanrova, a one o njegovom Sherlocku Holmesu učiniše ga bogatim i slavnim. Pisac je mnogo više držao do nekih drugih svojih knjiga, ali ga njegova publika odredi i opisa kao pisca. Njegov Holmes je postao sinonim za detektiva. Znao sam za njega prije nego što sam pročitao i jednu priču o njemu i njegovim podvizima. Sherlock Holmes je još uvijek slavan. Odavno ima svoj muzej u Londonu. Čak mu još uvijek i pišu: prije koju godinu mu je pisao jedan američki policajac, mjesni šerif, moli ga da razriješi neki teški slučaj u njegovom kraju, on je ipak najbolji detektiv svih vremena!
Možda je taj nedovoljno obaviješteni šerif barem donekle u pravu: mnogobrojne adaptacije Doylovog štiva Holmesu dodaju stalno nove karakteristike, čak je i rečenica „To je jednostavno, moj dragi Watsone!“ (This is elementary my dear Watson!) izum jednog od interpretatora lika čuvenog detektiva, a ne pisca, pa se ovaj detektiv sve više obogaćuje, „raste“, još je u punoj snazi, stalno se mijenja, iznenađuje novim idejama, svojim karakternim osobinama i navikama, a u zadnje vrijeme se i drogira mnogo više nego ranije. Zato se ne zna ni što će ovaj pametni detektiv ubuduće biti, kako će se u sljedećem pojavljivanju ponašati, a ni kako će na kraju završiti.
Predrag Finci
